AIDS

AIDS - Sindrom stečenog nedostatka imuniteta -otpornosti organizma, engleski -Acquired Immunodeficiency Syndrome -AIDS, francuski - Syndrome d'Immuno-déficience Acquise -SIDA. AIDS onemogućava ispravno funkcioniranje imunološkog sustava -prirodne obrane organizma od infekcija. Bolest ga čini neučinkovitim i tijelo se sve teže brani od od štetnog djelovanja različitih bolesti. Definicija AIDS-a uključuje sve HIV-pozitivne osobe koji u krvi imaju manje od 200 T4-stanica -zdrave odrasle osobe obično imaju 1000 i više T4-stanica. AIDS je smrtonosna, neizlječiva, spolno prenosiva bolest. HIV se najčešće prenosi spolnim putem, homoseksualnim i heteroseksualnim. Virus u tijelo može ući kroz sluznicu vagine, vulve, penisa, rektuma ili usta tijekom spolnog odnosa. HIV se također širi i zaraženom krvlju i krvnim komponentama. Osobe zaražene HIV-om mogu, ne znajući za svoju zaraženost, širiti infekciju.

HIV-om je zaražena osoba svo vrijeme trajanja infekcije bez obzira na stadij bolesti. Nositelj HIV-a je najzarazniji u vrijeme akutne infekcije HIV-om odnosno u prvim mjesecima infekcije i u uznapredovalom stadiju bolesti, kada je količina virusa u krvi najveća. Zaraznost se povećava povećanjem količine virusa u krvi, sa pogoršanjem kliničkog statusa i u situaciji popratne ulcerativne i upalne SPI. Osobe koje primaju antiretrovirusnu terapiju imaju nisku ili nemjerljivu količinu kopija virusa u krvi i manje su zarazne od neliječenih nositelja HIV-a (terapija značajno smanjuje količinu virusa u krvi).

HIV se nalazi u dovoljnim količinama da uzrokuje infekciju u slijedećim tjelesnim tekućinama: krvi, sjemenoj tekućini (ejakulatu), sekretu rodnice i grlića maternice, ostalim tjelesnim izlučevinama ako sadrže primjese krvi. Iako je virus nađen u slini, suzama, znoju, urinu i nazalnom/bronhalnom sekretu, prijenos HIV-a u kontaktu s ovim izlučevinama nije nikada dokumentiran.

Osobe pod povećanim rizikom za infekciju HIV-om:
- Promiskuitetne homoseksualne osobe
- Promiskuitetne heteroseksualne osobe
- Intravenozni korisnici droga
- Osobe često izložene parenteralnoj primjeni krvi i krvnim derivatima
- Seksualni partneri gore navedenih grupa
- Djeca majki zaraženih HIV-om

Kojim se putem ne prenosi HIV?
HIV se ne prenosi rukovanjem, grljenjem i drugim uobičajenim međuljudskim kontaktima. Ne prenosi se dodirom s predmetima kao što su javne telefonske govornice, novac, ručka u vlaku, tramvaju ili autobusu. Ne prenosi se uporabom javnih zahoda, bazena ili sauna. Ne prenosi se posuđem za jelo, čašama, ručnicima, posteljinom. Ne prenosi se šmrcanjem, kašljem i kihanjem. Ne prenosi se uobičajenim pregledom kod liječnika niti uobičajenim pregledom i popravkom zuba kod stomatologa. Ne prenosi se putem domaćih životinja. Ne prenosi se insektima. Ne prenosi se davanjem krvi. Ne prenosi se tijekom uobičajene njege oboljeloga od AIDS-a.

Najbolji način prevencije i sprječavanja širenja epidemije infekcije HIV-om je savjetovanje, informiranje i zdravstveni odgoj. Liječnici u tome imaju značajnu ulogu. Moraju znati davati informacije, ne samo o zdravstvenoj skrbi već i o virusu, načinima prenošenja infekcije te o zaštitnom ponašanju kako bi se sačuvalo vlastito zdravlje ali i zdravlje drugih. Savjetovanje počinje u onom trenutku kada se osoba dobrovoljno javi na testiranje.

Simptomi
Vrijeme inkubacije najčešće traje 1-3 mjeseca do nastanka mjerljivih protutijela u serumu. Serokonverzija nastupa nakon akutnog retrovirusnog sindroma (ARS), no ARS može izostati ili biti neprepoznat. Do razvoja AIDS-a može proći manje od godinu dana, ali i više od 15 godina. Ako se ne primijeni antiretrovirusna terapija, oko 50% inficiranih nakon 10 godina razvije AIDS. Kod djece zaražene u dojenačkoj dobi i kod osoba poodmakle životne dobi, inkubacija je kraća nego kod mladih odraslih. Visokodjelotvorna antiretrovirusna terapija kod većine inficiranih osoba znatno odgađa razvoj AIDS-a.

Stanje koje nastaje nakon zaraze HIV-om naziva se HIV-bolest i ono traje sve do smrti zaražene osobe. Bolest se obično dijeli na više faza, no u praksi najčešće nema jasne granice između pojedinih faza bolesti. Nakon 3 do 6 tjedna od zaražavanja nastupa prva faza HIV-bolesti koja se naziva akutna HIV-infekcija. U većine bolesnika javlja se povišena temperatura i bolest koja je slična virozi, gripi ili infektivnoj mononukleozi. Osnovi simptomi znaci bolesti su: vrućica, povećanje limfnih čvorova, grlobolja, osip te bolovi u mišićima i zglobovima. Ovi simptomi nestaju i bez liječenja i nakon toga slijedi dugo razdoblje bez izraženijih simptoma i znakova bolesti. To je faza kada nema simptoma bolesti. Tada se može naći povećanje limfnih čvorova, broj limfocita CD4 je obično od 350-750/mm3. Ova faza bolesti može trajati i do 10 godina.

Nakon stadija bolesti kada nema simptoma nastupa faza bolesti sa simptomima koja se može podijeliti na rane, srednje i kasne simptome. U ranoj fazi broj limfocita CD4 smanjuje se na 200 500/mm3. Obično je prisutno bezbolno povećanje limfnih čvorova. Mogu se češće javljati inače uobičajene infekcije kože kao herpes zoster, impetigo, folikulitis, razni dermatitisi ili gljivične infekcije usne šupljine ili rodnice. Moguća je pojava ponavljajućih upala pluća i sinusa, reaktivacija tuberkuloze te Kaposiev sarkom. U neliječenih osoba ova faza bolesti traje do 5 godina.

U uznapredovaloj fazi HIV-bolesti koja nastaje u 50% bolesnika nakon 10 godina od zaražavanja, javljaju se teže bolesti kao što su upala pluća uzrokovana gljivom Pneumocystis jiroveci ili proljev uzrokovan parazitom Cryptosporidium. Broj limfocita CD4 je tada ispod 200/mm3. Pojavljuju se toksoplazmoza mozga, kriptokokni meningitis ili atipični oblici tuberkuloze. U ovoj fazi često je prisutna anemija i simptomi kao što su: vrućica, opća slabost i mršavljenje. Simptomi oštećenja živčanog sustava: bezvoljnost, depresija, zaboravljivost, pad koncentracije, tupost, nestabilan hod i slaba koordinacija pokreta također mogu biti prisutni. U neliječenih osoba ova faza bolesti traje do 3 godine.

U kasnoj fazi HIV-bolesti, kada je broj limfocita CD4 ispod 50/mm3, pojavljuju se infekcija mrežnice uzrokovana citomegalovirusom, limfom mozga, zaraza s atipičnim mikobakterijama, a Kaposiev sarkom postaje proširen. Mogu biti i izraženi simptomi kao gubitak apetita, mučnina, povraćanje, proljev, osjetan pad tjelesne težine i opća slabost. U neliječenih osoba ova faza bolesti traje 1-2. godine.