Angina pectoris

Aterosklerotični proces na krvnim žilama dovodi do postupnog suženja/stenoze krvnih žila i posljedičnog smanjenja opskrbe srčanog mišića krvlju, kisikom i hranjivim materijama. Angina pektoris (stenokardija) klinički je sindrom uzrokovan značajnim suženjem koronarnih arterija, što dovodi do tranzitorne ishemije srčanog mišića, a manifestira se pojavom paroksizmalne boli u grudnom košu.

Faktore rizika čine: pušenje, visoke vrijednosti kolesterola u krvi, visoki krvni tlak, šećerna bolest/dijabetes, pojava koronarne bolesti srca u obitelji, nedovoljna tjelesna aktivnost, te povećana tjelesna težina (25% veća od idealne).

Simptomi
Osnovni je simptom angine pectoris pojava paroksizmalne grudne boli. Bol je lokalizirana iza grudne kosti ili u prekordijalnom predjelu, tipično se širi u lijevu ruku i lijevo rame, rjeđe u vrat, donju čeljust, poprečno u grudni koš, između lopatica, žličicu i desnu ruku. Stezajućeg je karaktera, traje najčešće 1 do 5 minuta, većinom do 20 minuta.

U nestabilnoj angini pectoris bol je istik karakteristika, ali traje duže od 45 minuta i ne popušta na nitroglicerin. Jačina boli varira, od tek blagog pritiska u sredini grudnog koša (stabilna angina pectoris), do vrlo jake boli, praćenje lupanjem srca, profuznim znojenjem, mučninom i osjećajem bliske smrti (nestabilna angina pectoris).

Napad grudnih bolova može biti provociran fizičkim naporom, emocionalnim stresom, naglim izlaganjem hladnoći, obilnim obrokom, pretjeranim pušenjem i konzumiranjem alkohola, spolnim odnosom i naglim promjenama vremenskih prilika.

Dijagnoza
Kod većine bolesnika, pažljivo uzetim anamnestičkim podacima (faktori rizika koronarne bolesti-povišeni arterijski krvni tlak, šećerna bolest, debljina, pušenje, povišena razina kolesterola u krvi, koncentracijske pilule), fizikalnim pregledom i snimanjem elektrokardiograma u mirovanju.

Za postavljanje ispravne dijagnoze koriste se i testovi opterećenja (ergometrijsko testiranje na biciklu ili pokretnom sagu), kako bi postupnim fizičkim opterećenjem izazvali subjektivne (pojava pektanginoze boli) i objektivne znakove ishemije srčanog mišića (elektrokardiografske i hemodinamske promjene). Ako je ergometrijski nalazi pri submaksimalnom ili maksimalnom opterećenju negativan, u pravilu se odustaje od daljih pretraga, smatrajući da nema dovoljno elemenata za postavljanje dijagnoze.

Primjena ostalih dijagnostičkih postupaka (Holter-monitoring, perfuzijska scintigrafija miokarda radioaktivnim talijem 201, radiokuklidna ventrikulografija tehnecijem 99 m, ultrazvuk srca, elektromagnetska rezonancija i osobito koronarografija s lijevostranom ventrikulografijom, koja predstavlja izravni uvid u anatomiju koronarne mreže krvnih žila) u principu je rezervirana za bolesnike kod kojih je postavljena dijagnoza angine pectoris, a treba ustanoviti lokalizaciju i stupanj suženja koronarnih arterija, procijeniti očuvanost funkcije lijeve klijetke i mogućnost nastupa akutnog infarkta miokarda i iznenadne srčane smrti.

Liječenje
Za vrijeme napada angine pectoris preporučuje se mirovanje. Sprovodi se liječenje faktora rizika i medikamentozna terapija.

Suzbijanje napada angine pectoris: nitroglicerin se primjenjuje sublingvalno, tj. stavlja se ispod jezika. Nastup učinka je već za 30 sekundi, trajanje učinka je između 15 do 30 minuta. Ako unatoč uzimanju nitroglicerina bolovi ne prestaju, tj. traje duže od 15 minuta, može se uzeti još jedna lingvaleta. Ne popusti li bol na divje lingvalete nitroglicerina (bol traje duže od pola sata), bolesnika treba hitno transportirati u bolnicu jer postoji opasnost od nastupa akutnog srčanog udara.

b) Sprečavanje napada angine pectoris: Nitrati dugotrajnog djelovanja djeluju na isti način kao nitroglicerin, ali im djelovanje nastupa sporije (nakon 30 minuta) i traje duže (8 do 12 sati, u retard oblicima do 24 sata).

Ostali lijekovi uključuju beta-blokatore, kalcijske antagoniste i anksiolitike, a primjenjuju se u svrhu kontrole krvnog tlaka i poremećenog srčanog ritma. U nekih je bolesnika potrebno operativno liječenje: ugrađivanje aorto-koronarne premosnice ili širenjem sužene krvne žile perkutanom transluminalnom koronarnom angioplastikom.

Acetilsalicilna kiselina (aspirin), u dozi od 75 do 325 mg dnevno, inhibira agregaciju trombocita i time prevenira nastup koronarne tromboze (infarkta miokarda).

Za liječnike opće prakse i hitne medicinske pomoći od esencijalne su važnosti brza i točna dijagnoza, brz i siguran transport u bolnicu te adekvatno prehospitalno liječenje, uključujući mjere kardiopulmonalne reanimacije.