Anoreksija
Pod povećanim rizikom od razvoja ove bolesti su osobe koje su doživjele težu traumu ili emocionalni stres za vrijeme puberteta ili prepuberteta; koje su bile izložene seksualnom zlostavljanju; koje su pod pritiskom okoline koja previše ističe važnost vitke linije i tjelesnog izgleda kao jedinu vrijednost savršene žene. Rizik oboljevanja nose i osobe koje učestvuju u sportovima ili profesijama koje naglašavaju vitku liniju (ples, balet, gimnastika, klizanje na ledu, manekenstvo...)
Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i često doživljava sebe debelom iako je istina suprotna. Oko polovice svih anoreksičara u nekom trenutku počne patiti od bulimije. Anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuća. Poricanje često prati njihovu izrazitu usredotočenost na to da ostanu mršavi; anoreksičari u pravilu neće htjeti priznati da nešto nije u redu, pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno.
Simptomi: znatan gubitak na težini, pretjeran strah od debljanja, čak i u omršavljelom stanju, pretjerano držanje dijeta i vježbanje, iskrivljena slika o tijelu, primjetna zaokupljenost hranom, poput zbrajanja kalorija, nepravilan rad srca, zatvor, dehidracija, suha, žućkasta koža, rast dlaka na licu i tijelu; gubitak dijela kose, izostanak menstruacije, hladne ruke i stopala na uobičajenoj sobnoj temperaturi, kronična nesanica, apatija, povučenost.
Anoreksija može imati brojne komplikacije, najgore od njih mogu završiti smrću. Anoreksija ima najveći stupanj smrtnosti od svih psihičkih bolesti -oko 13%. Smrt se može desiti neočekivano -i ne samo zbog drastičnog gubitka težine, ona može biti rezultatom nepravilnog rada srca ili disbalansa elektrolita u tijelu bolesnika.
Budući da je anoreksija psihička bolest, liječnik će se koncentrirati na otklanjanje njezinog uzroka. Izabrat će tretman za korekciju psihičkog stanja bolesnika. Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa liječenja anoreksije. Liječenje anoreksije će se razlikovati, a ovisno o stadiju u kojem se prepozna i bolesnikovoj spremnosti na suradnju. Hospitalizacija je obično nužna, ako je bolesnik izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine. U središtu liječenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Anoreksija je često izopačeni način, na koji osoba pokušava dobiti samopoštovanje.