Artičoka
Artičoka ili Gardun (Cynara cardunculus subsp. scolymus (Carolus Linnaeus Hegi.) je biljka iz porodice glavočika koja se uzgaja kod nas i u svijetu zbog prehrambenih razloga, kao i za uporabu u medicinske svrhe. Naraste do 2 metra. Oko središnje stabljike (koja je u donjem dijelu često odrvenjela, posebno kod većih i starijih biljaka) naizmjenično rastu listovi dugi do 70 cm, perasto razdjeljeni. Listovi su srebrnozelene boje, na naličju dlakavi, pa čak i bodljikavi. Biljka cvate ljeti i u jesen plavoljubičastim do crveno ljubičastim cvjetovima. Smatra se da artičoka potječe iz područja južne Europe i Mediterana, iako mu je prava pradomovina nepoznata.
Ljekovitost artičoke poznata je već stoljećima, a potječe od gorkih specifičnih tvari u lišću i korijenu, koje imaju posebnu aromu i sadrže djelotvorne tvari što potiču jetru na brže protjecanje žuči. U terapijske svrhe koriste se listovi, koji se beru u prvoj godini nakon cvatnje. Potrebno je naglasiti kako se u prehrani koristi cvijet, koji nema terapijsko djelovanje poput lista.
Blagotvoran učinak artičoke pomoći će vašem tijelu u boljem stvaranju i lučenju žuči, te time olakšati rad jetre i probavu teških odnosno masnijih obroka. Dokazano je da smanjuje razinu povišenog kolesterola i triglicerida u krvi, a za to su zadužena dva procesa koje potiče artičoka u pojačanoj razgradnji kolesterola u žučne kiseline i time njegovo uklanjanje putem žučovoda i pojačanom transportu kolesterola, odnosno u izbacivanju viška kolesterola iz organizma putem probavnog sustava. Oba ova procesa predstavljaju prirodni mehanizam smanjenja povišenog kolesterola u krvi, za razliku od nekih lijekova koji blokiraju sintezu kolesterola.
Artičoka regulira djelovanje jetre, čisti je i jača, pospješuje tek i probavu, u crijevima ublažava nadutost. Uspješno pomaže kod upale bubrežnih čašica i bubrežne skleroze. Kod zastoja mokraće tjera na mokrenje i pomaže kad bolesnik teško urinira.
Sušeni listovi i dijelovi stabljike se upotrebljavaju za izradu čaja, koji se koristi u medicini za pospješivanje izlučivanja žuči. Cynarin, sastojak artičoke se danas upotrebljava kao lijek u tu svrhu. Kao najvažnije farmakološki djelatne sastojke listovi artičoke sadrže fenolne kiseline i njihove estere, derivate kavene kiseline, flavonoide i seskviterpenske laktone, te heterozide luteola i apigenola. Karakterističan spoj u listu artičoke jest cinarin, čiji se sadržaj jako smanjuje sušenjem biljke.
Zbog koleretičnog svojstva, ekstrakti artičoke ne smiju se koristiti kod opstrukcije/začepljenja žučnih kanala, a u slučaju žučnih kamenaca prije primjene posavjetovati se s liječnikom.
Najdjelotvorniji način uzimanja artičoke je u obliku SIPF ekstrakta dobivenog jedinstvenim procesom proizvodnje. SIPF ekstrakt se preporučuje iz razloga što su se prilikom njegovog dobivanja uspjeli sačuvati apsolutno svi djelotvorni sastojci artičoke koji se drugim načinima dobivanja redovno gube, poput već spomenutog cinarina čiji se sadržaj smanjuje sušenjem.
Upotrebljavaju se uglavnom gotovi pripravci, u pravilu od vodenih ekstrakata. Na tržištu su dostupni gotovo svi oblici: dražeje, kapsule, tablete i kapi. Može se pripremati i infuz (40 g listova prelije se vrućom vodom i ostavi 15 min.) koji se konzumira prije obroka, do 1 litre na dan.