Božika

Latinski naziv: Ilex aquifolium L.
Drugi nazivi: božikovina, zelenika

Božika je biljka iz porodice Aquifoliaceae, porijeklom iz zapadne i južne Europe, sjeverozapadne Afrike i jugozapadne Azije. Pučko ime je božikovina, a znanstveno božika. Koristi se kao božićna dekoracija pa je time postala ugrožena vrsta. Ova je vrsta zaštićena u Hrvatskoj od 9. lipnja 1953. god.

Planinski zimzeleni grm koji samoniklo raste na svježem krečnjačkom zemljištu u bukovim i šumama bukve i jele. Često se uzgaja u vrtovima i kao ukrasna vrsta ima veliki broj različitih varijeteta. Godi joj povećana vlažnost zraka i tla, ali na ocijeđenom tlu. Raste u brdskim šumama i parkovima. Lišće je jednostavno, naizmjenično i kožasto. Na mladim je izdancima bodljikavo nazubljeno, a na odraslim cijelog ruba. Valovitost i bodljikavost se mijenja, a može i potpuno nestati. Cvjetovi su jednospolni i dvodomni, maleni i skupljeni u cvatove žute boje. Plod je otrovna crvena koštunica veličine graška. Izgleda poput bobe.

Mladi listovi i grančice imaju ljekovita svojstva i koriste se kod depresije, nervoze i glavobolje. Suše se provlačenjem kroz plamen, kako ne bi izgubili boju i aromu. Tek potom se lagano dosuše i usitne. Božika je zamjena za daleko poznatiji paragvajski Mate-čaj, iznimno cijenjen, poput indijskog, kao čaj za uživanje.

Mladi listovi beru se u svibnju i lipnju. Napomena: plod je otrovan.