Češnjača

Latinski naziv: Alliaria petiolata L.
Drugi nazivi: češnjeva trava, lučica

Češnjača pripada porodici krstašica, koja je vrlo brojna i rasprostranjena po kontinentu. Stabljika joj je uspravna i većinom nerazgranjena, naraste do 100 cm visine; listovi srcoliki i pri trljanju ugodnog intenzivnog mirisa; cvjetovi su u gustim izduženim grozdovima. Cvjeta od travnja do svibnja.

Plodovi češnjače su dugi i uski suhi pucavci, mahunasta oblika s mnogo crvenkastih hrapavih sjemenki. Nalazimo je često u velikoj količini u biljnim zajednicama na rubovima šuma, šumskih puteva, na proplancima ili grmovitim mjestima.

Biljka se nekad u narodnoj medicini često koristila zbog jake arome, a u današnje vrijeme rijetko se koristi kao ljekovito bilje.

Ljekoviti dijelovi biljke
Svježe lišće koja se suši na sjenovitom mjestu

Ljekovito djelovanje
Od osušenih listova češnjače može se prirediti čaj za koji se smatra da jača apetit i preporučljiva je za kuhanje kao i začin za salate. Sitno izrezani listovi odlikuju se izrazito jakom aromom kao mješavina bijelog luka i senfa. Pomaže kod upala usta i ždrijela i dišnih putova. Biljka posjeduje i izrazito antiseptično djelovanje.