Čubar

Latinski naziv: Satureja hortensis L.
Drugi nazivi: bresina, čubrika, ožepek, šetraj, vrisak, vrtni vrijesak, šetraj

Čubar je porijeklom iz istočnog Sredozemlja i Bliskog istoka. Čubar je biljka koja je poznata još od doba starog Rima, a koristila se u kuhinji i medicini. Jednogodišnja biljka, visoka do 40 cm. Uzgaja se pretežno u vrtovima kao aromatična biljka koja je ujedno i ljekovita. Listovi su uski, zatupljeni i po rubu cijeli. Cvjetovi su na kratkoj stapci, čaška je zvonasta, zelene ili ljubičaste boje, cvjetni vjenčić je ljubičaste, ružičaste ili bijele boje, lagano pahuljast. Prašnici jedva prelaze preko vjenčića. Biljka širi oko sebe jak i ugodan miris. Čubar ima jak aromatičan okus, sličan majoranu i majčinoj dušici. U mediteranskom području srodne vrste su primorski vrisak (Satureja montana) i planinski vrisak (Satureja subspicata). Smatra se da su sve tri vrste sličnog sastava i djelovanja.

Cvate od lipnja do kolovoza. Vrlo je osjetljiva na hladnoću. Upotrebljavamo njezin zeleni dio. Sabiremo je dva puta godišnje: prvi put prije no što joj izbiju cvjetni pupoljci jer tada ima najveću aromatičnu vrijednost; drugi pak put kad je u punom cvatu, dakle u srpnju. Odrežemo je tik iznad tla, povežemo u manje snopove i sušimo, najbolje u prozračnome potkrovlju. Odrvenjelu stabljiku odrežemo, a ostalo zdrobimo i čuvamo u tamnim staklenim posudama.

Čaj liječi proljeve što nastaju zbog vrenja prilikom truljenja, pomaže kod crijevnih i želučanih grčeva, nadimanja i nadražaja na povraćanje; 2 do 3 čajne žličice biljke poparimo s dvije litre vrele vode i taj čaj, nezasladen, pijemo gutljaj po gutljaj. Kod šećerne se bolesti nakon što se pije taj čaj znatno smanjuje osjećaj žeđi, tako karakterističan za dijabetičare, oparak moramo piti nezaslađen. Kad se osjećaj žeđi smanji, količinu čaja treba također smanjiti. U narodnoj medicini čubar se upotrebljava protiv glista, kod jetrenih i žučnih bolesti. Čaj otklanja vjetrove i ublažava grčeve u trbuhu, pospješuje probavu, znojenje te liječi katare.

Kao začin: koristi se uz masnu hranu, pečenke, kobasice, uz juhe od povrća, mesa i graha, uz jela sa slaninom te uz pečeni krumpir. Čubar i bosiljak mogu u mnogim jelima gotovo potpuno zamijeniti sol i papar. Mnogima je to zbog zdravlja važno.

Napomena! Njegovo je djelovanje prilično jako, pa ga ne smijemo konzumirati u prevelikim količinama.