Daltonizam
Poremećaj razlikovanja boja može biti urođen i stečeni. U većini slučajeva riječ je o genetskoj anomaliji vezanoj za X kromosom. Ova anomalija je nasljedna i postoji od rođenja. Prenosi se s roditelja na potomstvo kao i druga nasljedna svojstva koja određuju tjelesne osobine pojedinca. Iznimno, daltonizam može biti posljedica oštećenja očnog živca ili mrežnice oka. Na mrežnici oka nalaze se živčani završeci -fotoreceptori za tri temeljne valne dužine svjetlosti i dijele ih u različite kanale koji odgovaraju crvenoj zelenoj i plavoj boji. U osoba koje ne raspoznaju boje postoji poremećaj u receptorima -razdioba se ne odvija pravilno te one stoga ne prepoznaju boje ili zamijene jednu boju za drugu.
Zdrave osobe razlikuju oko 2000 boja, a daltonisti znatno manje. U muškaraca je poremećaj 16 puta učestaliji nego u žena što se objašnjava spolnim načinom nasljeđivanja. Žene posjeduju XX genotip, a muškarci XY. Budući da je daltonizam X vezano nasljeđivanje, muškarci uvijek obolijevaju od te bolesti, za razliku od žena koje mogu biti samo nositelji bez pojave simptoma. U modernoj medicini poznata su tri tipa daltonizma: protonopija (ne prepoznaje crvenu boju), deuteranopija (ne prepoznaje zelenu) i tritanopija (ne prepoznaje plavu boju).
Informacije iz svijeta do nas dospijevaju putem pet čula. Najviše informacija primamo putem čula vida. U predškolskoj i školskoj dobi, djeca daltonisti mogu imati teškoće zbog nepravilne upotrebe boja na crtezima, upotrebe udžbenika u boji, geografskih mapa ili logičkih blokova u boji. Dijete u dobi od oko tri godine može raspoznavati osnovne boje. Iako se fotoreceptori normalno nalaze u retini, prije spomenute dobi prepoznavanje boja je još neprecizno. Nakon navršene tri godine može se u djece ispitati oštrina vida i pomoću posebnih tablica osjetljivost za boje. No, većina u dobi od tri godine zna prepoznati boju predmeta, osobito omiljene igračke. Za objektivnu procjenu oftalmolog primjenjuje test pseudokromatskih ploča.
U prometu daltonisti predstavljaju opasnost kako za sebe, tako i za okolicu. Osobe koje dobro razlikuju boje svjetlosti semafora ili stop svjetla razlikuju sa veće udaljenosti. Učestale su prometne nezgode u kojima je uzrok nesreće nepravilno uočavanje boja, pa se događa da osobe daltonisti prelaze preko željezničkih tračnica usprkos crvenom svjetlu.
Često se daltonizam miješa sa pojmom "slijep za boje". Bitna je razlika u tome što dok u slučaju osoba sa daltonizmom svi receptori funkcioniraju, kod slijepih za boje zeleni ili crveni receptor uopće ne funkcionira. Diskromatopsija -osobe koje imaju ovaj poremećaj u raspoznavanju boja mogu prepoznati jednu od osnovnih boja (crvenu, zelenu ili plavu).
Daltonizam se ne može liječiti niti vježbama niti drugim postupcima. Osobe s ovakvim poremećajem i nemaju većih poteškoća uz normalnu oštrinu vida. Postoji ograničenje u izboru zanimanja: ne mogu postati piloti, profesionalni vozači, elektrotehničari ili kojih drugih zanimanja u kojima je raspoznavanje boja nezaobilazno.