Dekubitus

Dekubitus kod bolesnika izaziva veliku bol, nelagodu, smanjenu kakvoću života, socijalnu izolaciju i brojne emotivne poteškoće. Mortalitet bolesnika s dekubitusom pet je puta veći, u odnosu na ostalu bolesnu populaciju. Rizični čimbenici, kao što su starija dob bolesnika i dugotrajna nepokretnost (vezanost bolesnika uz krevet ili invalidska kolica) mogu ubrzati razvoj dekubitusa. Iako dob bolesnika nije sama po sebi rizični čimbenik, kritični su uz dob vezani problemi, kao što su inkontinencija, prijelom kuka i slično. Općenito, većem riziku od razvoja dekubitusa mogu pogodovati različiti vanjski i unutarnji čimbenici. Od vanjskih čimbenika najvažniji su: neudoban krevet, nečista i vlažna koža, sredstva za imobilizaciju nabori na posteljnom i osobnom rublju, mjesto pritiska proteze, trahealne kanile ili trajnog katetera. Unutarnji čimbenici su poremećaji metabolizma i prehrane (pothranjenost i pretilost), cirkulatorni poremećaji, kronične i terminalne bolesti, ortopedski problemi, gubitak senzibiliteta kože. Uzimanje nekih lijekova iz grupe sedativa, analgetika ili antihipertenziva, koji usporavaju protok krvi, također se svrstava među ozbiljne rizične čimbenike, stoga je potreban dodatni oprez kod rizičnih skupina. Dekubitus može nastati i kod pokretnih osoba, na onom dijelu tijela koji je, najčešće kod prijeloma, loše imobiliziran sadrenim udlagama ili je postavljen u nadomjesnu protezu.

Najčešća mjesta na kojima nastaje dekubitus jesu: trtica, bokovi, gluteus (mišić zdjelice, najveći i najpovršniji od stražnjičnih glutealnih mišića), prednji dio koljena, pete, stopalo, gležanj, laktovi, lopatice, uške i zatiljak. Kada se na koži otvori rana, pokrivanje gazom može pomoći u zacjeljivanju. Najčešće se koristi gaza obložena teflonom ili gaza natopljena vazelinom jer se ne lijepi na ranu koja zarašćuje. Za duboke rane, od pomoći mogu biti posebni zavoji koji sadrže materijal poput želatine. Ako su rane inficirane ili se iz njih cijedi tekućina odumrlo i zaraženo tkivo može se ukloniti ispiranjem, nježnim pranjem sapunom ili uporabom dezinficijensa.

Liječenje dekubitusa je mnogo teže nego sprječavanje. Konzervativno liječenje je redistribucija pritiska, njega, oblozi, rješavanje infekcije, prehrana…  Važna je i pravilna prehrana, uz unos dovoljne količine bjelančevina, vitamina (posebno vitamina A i C) te elemenata koji sudjeluju u transportu kisika (cink, željezo, bakar). Liječenje dekubitusa spada među najskuplja lječenja u medicini.

Duboke dekubituse teško je liječiti. U nekim slučajevima nužno je presađivanje zdrave kože na oštećeno područje. Prilikom operacije postoji mogućnost oboljenja od Maržolenovog karcinoma koji se razvije na temelju kronične rane. Takva vrsta karcinoma može se razviti tijekom 5 ili 10 godina. Liječenje dekubitusa je izuzetno skupo i zahtjevno, dugotrajno i kompleksno. Prevencija je svakako ono najbolje i nešto što se ne može zamijeniti, međutim kada ta prevencija ne uspije onda zadnja karika dolazi kirurška, plastičarska komponenta.

Prevencija
U pristupu bolesniku koji ima predisponirajuće čimbenike rizika za nastanak dekubitusa medicinska sestra i osoba koja bolesnika njeguje prije svega moraju djelovati preventivno. Značajnu ulogu u prevenciji dekubitalnog ulkusa ima očuvanje i unapređenje samostalnosti i pokretljivosti bolesnika. Ako je sposobnost kretanja bolesnika ograničena, to može negativno utjecati na tjelesno i duševno zdravlje pa bolesnik postaje sve više ovisan o pomoći ostalih ukućana ili medicinskog osoblja.

Čista i suha koža velik je korak u prevenciji dekubitusa. Važno je da se prilikom kupanja i pranja bolesnika očuva i njeguje prirodni zaštitni sloj kože. U njezi treba koristiti blage i neutralne sapune i meko posušivanje kože, a izbjegavati primjenu podražajnih sredstava za pranje, pasta i pudera, masnih materija koje zatvaraju pore kože. Uporaba pudera na intimnim dijelovima tijela i pregibima nije preporučljiva jer ovlaženi puder stvara grudice i iritira kožu. Preporuča se kupanje cijeloga tijela pod tušem ili u kadi. Tada tijelo treba prebrisati razblaženim, obvezno mlakim alkoholom i namazati ga lakom hranjivom kremom za poboljšanje krvotoka.

Sve dok postoji nekakav automatizam za mijenjanjem položaja kada se počne osjećati prekid cirkulacije te umrtvljenje tkiva, nema opasnosti od dekubitusa, ali se zato u slučaju ozljede leđne moždine gubi taj osjećaj automatizma mijenjanja položaja te tada može doći do dekubitusa. Mjesta na koja posebno treba paziti prilikom sjedenja i ležanja jesu izbočeni dijelovi tijela, kao što su sjedaće kosti odnosno tuber, kukovi i pete. Dekubitus se može spriječiti i zaliječiti prehranom koja se mora sastojati od kalcija, albumina i vitamina C. Prevencija je ono što je najvažnije. Mnogo početnih dekubitusa se može vrlo lako riješiti okretanjem, masažom, higijenom i da se pazi na pritisak. Mi nemamo sredstava Idealno bi bilo da pacijenti koriste antidekubitalni madrac a da ne govorimo i o Strajkerovom krevetu koji pacijenta okreće tako da nikada nije dugo pritisak na jednom mjestu.
 
Izvori:
·     Effect of mechanical ventilation in the prone position on clinical outcomes in patients with acute hypoxemic respiratory failure: a systematic review and meta-analysis CMAJ April 22, 2008 178:1153-1161; doi:10.1503/cmaj.071802