Dijabetes

Dijabetes nastaje zbog nedostatka hormona inzulina uzrokovanog razaranjem beta stanica gušterače ili neosjetljivosti tkiva na inzulin. Glavni poticaj za izlučivanje inzulina iz gušterače je razina glukoze u krvi. Nakon hranjenja koncentracija inzulina raste, a kod osoba koje boluju od dijabetesa to se ne događa. Postoje dvije glavne kategorije dijabetesa:
Dijabetes tip 1 se javlja u djetinjstvu ili mladosti i inzulin je neophodan u liječenju. Izazvan je samim imunim sustavom tijela koji uništava stanice gušterače koje proizvode inzulin (beta stanice). Proces uništavanja stanica koje proizvode inzulin neprimjetno traje tijekom dužega vremenskog razdoblja. Tek kad je uništeno oko 70 do 90 % tih stanica, nastupa dijabetes. Osobe koje imaju tip 1 dijabetes, inzulin, po početku smetnji izlučivanja tvari, unose u organizam uvijek putem injekcije.

Dijabetes tipa 2 se obično polako razvija kod odraslih. Napreduje s vremenom. U početku se može liječiti dijetom i tjelovježbom, a u kasnijoj fazi bolesti potrebno je uvesti u liječenje tablete te inzulin. Dijabetes tip 2 je najčešći oblik šećerne bolesti. Tip 2 dijabetes ima veoma jaku komponentu nasljedstva. Važno je znati, da se sam dijabetes ne može naslijediti, nego se može samo naslijediti povišen rizik, da se možda može dobiti dijabetes.

Simptomi
Najvažniji simptomi dijabetesa: često i obilno mokrenje, žeđ, glad, nagli gubitak na težini, izraziti umor ili slabost, smetnje vida, opetovane infekcije. U tipu 2 dijabetesa simptomi se javljaju postupno, u mnogo blažem obliku, teže ih je dijagnosticirati, a mogu i izostati. Međutim, simptomi dijabetesa tipa 1, u manje izraženom obliku, mogu također biti prisutni i u tipu 2 bolesti. Pojedine osobe s tipom 2 nemaju rane simptome pa se dijagnosticiraju i nekoliko godina nakon pojave bolesti.
 
Dijagnoza
Nakon uvodnog razgovora s bolesnikom obavi se dijagnostika dijabetesa koja se osniva na određivanju glukoze u krvi specifičnim laboratorijskim metodama. Ako dvije vrijednosti glukoze natašte premašuju 7,0 mmol/L u venskoj ili kapilarnoj plazmi postavlja se dijagnoza dijabetesa.

Liječenje: Zdrava prehrana i redovita tjelesna aktivnost izrazito su važne u liječenju oba tipa dijabetesa. Međutim, to ponekad nije dovoljno već su nam potrebni i lijekovi. Dijabetes je kronična, neizlječiva bolest u kojoj se liječenjem uz dobru regulaciju, može poboljšati kvaliteta života i produljiti očekivano trajanje života.

Dijabetes tip 1 liječi se isključivo inzulinom. Dijabetes tip 2 se u početku liječi dijetom i tjelovježbom, a kasnije se u terapiju uvode tablete (OHL) i/ili inzulin.

Vrijeme trajanja bilo kojega od koraka u liječenju različito je za svakoga bolesnika, zato uspoređivanje s drugim dijabetičarima nije od velike pomoći. Liječnik će odlučiti kada budete trebali prijeći na sljedeći korak i pružiti svu pomoć pri promjeni liječenja.

Komplikacije šećerne bolesti mogu biti akutne i kronične.

Akutne komplikacije šećerne bolesti -normalne su vrijednosti glukoze (šećera u krvi) između 4,4 i 6,4 mmol/l. U šećernoj bolesti, ako ne postoji ravnoteža između unosa i utroška energije i propisanog liječenja tabletama ili inzulinom, može doći do razvoja akutnih komplikacija
dijabetesa:
- hiperglikemija (porast glukoze u krvi),
- hipoglikemija (pad razine glukoze u krvi),
- dijabetička ketoacidoza i koma (izrazit porast glukoze u krvi, uz zakiseljavanje organizma),
- hiperosmolarno neketotično stanje i koma (izrazit porast glukoze u krvi uz gubitak tekućine).

Hiperglikemija (povećana razina šećera u krvi)
Zbog nedostatka inzulina u krvi, glukoza (šećer) u krvi se povećava, ne ulazi u stanice, stanice gladuju i ne mogu koristiti energiju. Hiperglikemija može nastati zbog: nepravilne prehrane i uzimanja prevelike količine hrane, nedovoljne tjelesne aktivnosti, virusnih i bakterijskih infekcija, povišene tjelesne temperature, akutnog stresnog stanja, zbog uzimanja nedovoljne količine lijeka, neredovite samokontrole i kontrole.

Simptomi hiperglikemije:
- suhoća usta i žeđanje, učestalo mokrenje, zamućenje vida, svrbež kože i sluznica,
- stalna glad, osjećaj umora, crvenilo lica, miris acetona u dahu,
- produbljeno pa zatim nepravilno površno disanje,
- ubrzan rad srca, pad tlaka, poremećaj svijesti sve do kome.

što učiniti i kako si pomoći? najprije izmjeriti razinu glukoze u krvi i urinu te ketone (aceton) u krvi i urinu, popiti veću količinu tekućine (1 do 2 l vode), pojačati tjelesnu aktivnost, u obroku koji slijedi smanjiti količinu ugljikohidrata, ako simptomi ne nestaju i glukoza se u krvi ne smanjuje, otići svome liječniku po pomoć ili savjet.

Hipoglikemija (niska razina glukoze u krvi)
Hipoglikemija nastaje kada u krvi ima previše inzulina, a premalo glukoze. Prvi se simptomi javljaju kada se razina šećera u krvi smanji ispod 3 mmol/l. Zbog sniženja glukoze u krvi, mozak više ne dobiva potrebnu količinu energije i vrlo brzo reagira na takvo stanje.
Hipoglikemija može nastati zbog: prevelike količine inzulina (nepravilno uzimanje terapije), premale količine unesene hrane, pojačane tjelesne aktivnosti, oštećenog rada bubrega i gubitka veće količine glukoze urinom ili nakupljanja veće količine lijeka u tijelu, konzumiranja veće količine alkohola.

Simptomi hipoglikemije:
- znojenje, drhtavica, bljedilo, smetnje vida (mrak na očima),
- ubrzan rad srca, osjećaj gladi, zijevanje, vrtoglavica, glavobolja,
- neprikladno ponašanje, agresivnost, smetnje koncentracije, osjećaj straha,
- poremećaj svijesti sve do kome.

što učiniti i kako si pomoći?
Kod simptoma hipoglikemije:   obvezno izmjerite razinu glukoze u krvi, u blažoj hipoglikemiji pojedite dodatni obrok ugljikohidrata (jednu voćku, čašu mlijeka); u težoj hipoglikemiji odmah uzmite dva do tri glukozna bombona ili žlicu šećera u vodi i pojedite dodatni obrok ugljikohidrata, javite se svome liječniku po pomoć ili savjet.

Kronične komplikacije šećerne bolesti
Kronične komplikacije nastaju nakon dužeg trajanja šećerne bolesti, a uzrok im je neregulirana razina glukoze u krvi. Za razvoj kroničnih komplikacija najveće značenje ima hiperglikemija. Zajedničko je svim kasnim komplikacijama šećerne bolesti oštećenje krvnih žila. Valja zapamtiti da dobro reguliran šećer (glukoza) u krvi odgađa pojavu komplikacija dijabetesa!