Dječja paraliza

Infektivna bolest koja se prenosi oralno-fekalnim putem. Virus se umnožava u sluznici (tzv. intestinalana faza), zatim dospijeva u limfne čvorove (tzv. limfatična faza bolesti). U 95% osoba bolest se zaustavlja u ovoj fazi, te na taj način dolazi do imunizacije populacije. Kod ostatka, 5 -10% virus prodire u krvotok i klinički se manifestira kao morbus minor. Virus pokazuje veliki afinitet za središnji živčani sistem. Najzahvaćenija je kralježna moždina, i to njene motorne jezgre, te taj oblik klinički odovara morbus major.

Polovina onih koji dožive paralizu kroz mjesec dana (maksimalno 6 do 8 mjeseci) doživi povrat funkcije, a četvrtina djelimično povrati paralizirane funkcije. Mogući su smrtni slučajevi kada paraliza onemogući normalno disanje i gutanje.

Tri osnovna tipa poliomijelitisa su: spinalni (79%), bulbarni (2%) i spinalno-bulbarni (19%). Spinalni polio izaziva slabost ili paralizu jednog ili dva ekstremiteta, pri čemu čulni osećaj ostaje očuvan. Bulbarni polio utječe na disanje, govor i gutanje. Spinalno-bulbarni polio je kombinacija ove dvije varijante. Poliomijelitis naročito napada djecu u uzrastu 3 do 8 godina  (otuda i naziv „dečija paraliza“). Prognoza bolesti kod odraslih je dosta lošija.

Inkubacija traje oko 7 do 14 dana, a može i do 6 tjedana. Tijek bolesti najčešće obuhvaća tri stadija, neki od kojih obuhvaćaju nekoliko faza. Preparalitički stadij - inicijalna faza, karakterizirana povišenjem temperature, kašljem, hunjavicom, povraćanjem, proljevom. Obično traje 3 dana. Latentna faza, karakterizirana smirivanjem simptoma. Meningoadinamična faza, karakterizirana visokom temperaturom, jakom glavoboljom, bolovima u kostima, mišićima i zglobovima, modrim usnama, otežanim disanjem, intenzivnim povraćanjem te pozitivnim meningealnim znacima. Bolest u ovoj fazi može stati ili prijeći u sljedeći stadij. Paralitički stadij bolesti karakterizan je padom visoke temperature, ali pojavom paraliza na udovima. Gube se refleksi na udovima, paralize su asimetrične bez ikakvog reda, dolazi do mlohavosti udova i mišića.

Dijagnoza bolesti postavlja se na osnovi specifične kliničke slike i epidemioloskih podataka, ali mogu se pronaći i specifična antitijela i živi uzročnik (virus). Ne postoji specifična i uspješna terapija, osim ubrizgavanja antitijela. Mogu se samo kontrolirati simptomi, dok traje infekcija, korištenjem lijekova za njihovo ublažavanje, npr. analgetici se koriste za smanjenje glavobolje, boli i grčeva mišića.  

Danas je sve manje slučajeva dječje paralize jer se preventivno koristi cjepivo koje je uspješno u 90% slučajeva (cjepivo koje se sastoji od oslabljenih virusa, a daje se oralnim putem).