Grah

Grah (Phaseolus), rod biljaka iz por. leptirnjača (Fabaceae). To su zeljaste biljke i grmovi sa sastavljenim listovima, cvjetovima skupljenima u grozdaste cvatove. Rodu pripada oko 150 vrsta, koje većinom potječu iz trop. krajeva Novoga svijeta. Samo su poneke vrste raširene u juž. Aziji. Od svih divljih vrsta uzgojivo je u poljoprivr. i dekorativne svrhe njih desetak: npr. Phaseolus vulgaris, Phaseolus coccineus, Phaseolus acutifolius, Phaseolus lunatus i dr.

Najpoznatiji je i najrašireniji obični grah (Phaseolus vulgaris), od kojega se kao jelo koriste mlade mahune, nedozrjelo ili zrelo sjeme. Uvezen je u Europu u XVI. st., a danas se uzgaja gotovo u svim zemljama umjerenog i trop. pojasa. Plodovi su viseće mahune duljine od 10 do 20 cm, različitih boja i oblika, a obično sadrže 2 do 9 sjemenaka, različite krupnoće. Vegetacijsko razdoblje graha traje 70 do 130 dana.

Pored toga što se koristi kao prehrambeni proizvod grah se koristi i kao ljekovita biljka u izradi različitih ljekovitih pripravaka. Grah je i odličan izvor dijetalnih vlakana a sem toga sadrži i značajne količine vitamina i minerala poput folne kiseline, kalija, željeza i magnezija. Grah sadrži mnogo bjelančevina, ali su one fiziološki nepotpune, što znači da im nedostaju aminokiseline koje su za ljudski organizam neophodne. Ovaj nedostatak se lako nadoknađuje uporabom žitarica u ishrani.

Osobe koje imaju probavne probleme trebaju izbjegavati grah u ishrani jer zbog pektina koji se nalazi u ljusci ploda grah može prouzrokovati tegobe poput nadimanja i osjećaja tegobe u trbuhu. Ukoliko se žele izbjeći ove tegobe potrebno je prije konzumiranja skinuti ljusku sa obarenih zrna graha te jelo začiniti nekim od začina koji spriječavaju nadimanje poput kima.

U ljekovite svrhe koriste se svi dijelovi biljke: mahuna, plod (zrno), list i korijen. Čaj od mahune i cvjetova graha ili u smjesama sa drugim biljkama koristi se za liječenje kroničnog reumatizma i išijasa, gihta, oboljenja bubrega i bubrežnog kamenca, upale mokraćnog mjehura i oboljenja mokraćnih kanala te spriječava stvaranje mokraćne kiseline. Manje je poznato da se suhe ljuske rabe za snižavanje šećera u krvi, za što su odgovorni lektini.

Pripravljanje čaja: jušnu žlicu suhih, usitnjenih ljusaka graha staviti u 2,5 dl vode, zakipiti i lagano kuhati cca 3 minute. Piju se 2 šalice čaja tijekom dana.

Čaj od suhih ljusaka pospješuje izlučivanje vode iz organizma pa se često pije kod zastoja u izlučivanju mokraće, reumatičnih tegoba, nečiste kože. Kod šećerne bolesti djelovanje se upotpunjava dodatkom listova borovnice, kičice, korijena maslačka i cvijeta stolisnika. Potrebno je napomenuti da su svježe, neprokuhane sjemenke graha i zelene mahune otrovne.