Benigna hiperplazija prostate
Podaci Svjetske zdravstvene organizacije tvrde da samo tri od deset muškaraca znaju čemu služi prostata. Najčešće je postanu svjesni tek kad osjete smetnje s mokrenjem. Upravo stoga je Američka zaklada za urološke bolesti proglasila rujan »Mjesecom svjesnosti o zdravlju prostate«. Njihova je namjera da time potaknu muškarce da se bez neugode i straha jave liječniku, ne samo kada nastupe problemi s tom žlijezdom, nego i zbog redovitih godišnjih pregleda.
Kontrola i zaštita
Prostata je muška spolna žlijezda koja je veličinom i izgledom najsličnija kestenu te se u hrvatskom jeziku često naziva »kestenjača« (iako se upotrebljava i naziv »predstojna žlijezda«). Smještena je ispod mokraćnog mjehura i obuhvaća (okružuje) početni dio mokraćne cijevi. Građena je od mišićnog i žljezdanog tkiva. Prostata ima dvostruku ulogu: mišićno tkivo prostate, koje se nalazi oko mokraćne cijevi, svojim blagim kontrakcijama kontrolira izlazni mlaz mokraće. S druge strane, kanali njezinih žlijezda ulijevaju se u mokraćnu cijev. Prostata izlučuje bjelkast, blago lužnat sekret, u kojem se nalaze mnoge aktivne tvari čija je svrha da štite spermije, održavaju ih pokretnima i omogućuju im preživljavanje. Sekret prostate također štiti muški reproduktivni sustav od patogenih bakterija koje se mogu širiti kroz mokraćnu cijev.
Prostata prolazi mnoge promjene tijekom života. Normalna prostata odraslog muškarca teži oko 20 grama, a promjera je tri i pol centimetra. Tu veličinu zadržava do sredine četvrtog desetljeća života, kada se ponovo počinje povećavati zbog umnožavanja stanica, koje se naziva adenom, benigna hiperplazija ili pak dobroćudno povećanje prostate. Do 80. godine, oko 80 posto muškaraca ima znakove toga stanja. Dobroćudno povećanje prostate najčešći je oblik pretjeranog dobroćudnog rasta stanica kod muškaraca.
Dobroćudno, ali smeta
Uzroci dobroćudnog povećanja prostate nisu razjašnjeni. Smatra se da su u podlozi hormonske promjene povezane sa starenjem, tako da učestalost bolesti raste s godinama života. Jedna od teorija usmjerena je na stanice u nekim dijelovima prostate, koje se aktiviraju kasnije u životu i tako signaliziraju drugim stanicama prostate da se umnožavaju ili ih čine osjetljivijima na hormone koji potiču rast. Povećanje prostate kod starijih muškaraca može izazvati različite simptome. Žlijezda obavijena oko mokraćne cijevi počinje je stezati poput šake i djelomično blokirati protok mokraće. Problemi zbog dobroćudnog povećanja prostate mogu biti vrlo neugodni i ozbiljno umanjiti kvalitetu života. Povećanje prostate može ometati mokrenje na mnogo načina. Primjeri su: potreba za mokrenjem, slab ili prekinut mlaz mokraće, osjećaj da se mjehur nije potpuno ispraznio, često mokrenje, neodgodiva potreba za mokrenjem, bol tijekom mokrenja. Ozbiljnost simptoma subjektivna je, neki muškarci mogu podnijeti vrlo neugodne osjete otežanog mokrenja, dok drugi traže pomoć već kod blagih simptoma. Ispitivanja pokazuju da muškarci lakše podnose smetnje tipa prekinutog toka mokraće, oklijevanje prije mokrenja, a pomoć traže kod smetnji tipa čestog mokrenja te mokrenja noću. Navedeni simptomi mogu biti znakovi potencijalno mnogo ozbiljnijeg stanja, koje može nanijeti štetu bubrezima i mjehuru ako se ne liječi. Mehanizam oštećenja je sljedeći: ako se mokraća ne izbacuje potpuno, ostaci se talože u mjehuru, stvarajući idealnu podlogu za razvoj mikroorganizama; lakše i češće nastaju infekcije mokraćnih putova i prostate, a u mokraćnom mjehuru može se stvoriti i kamenac.
Bezbolno, ali neugodno
Povećanu prostatu treba uvijek kontrolirati jer su mnogi od simptoma slični simptomima drugih bolesti, uključujući i rak. Muškarcima koji imaju dobroćudno povećanje prostate ne prijeti veći rizik za razvoj raka prostate; provedena istraživanja ne potvrđuju povezanost te dvije bolesti. Razlog je u tome što se razvijaju u različitim dijelovima prostate – dobroćudno povećanje u unutrašnjosti, a rak na vanjskom dijelu žlijezde. Koja je bolest prostate posrijedi može se ispitati mnogim testovima, a oni osnovni jednaki su za sve probleme. Detaljna medicinska povijest i razgovor s bolesnikom liječniku će pomoći da utvrdi probleme, odnosno druge bolesti ili lijekove koji bi mogli uzrokovati smetnje slične onima kod bolesti prostate. Za procjenu bolesnikovih tegoba koriste se razni upitnici kao npr. »IPSS« – međunarodna bodovna lista za smetnje mokrenja uzrokovane uvećanom prostatom. Pregled koji će urolog obaviti nakon razgovora s bolesnikom je digitorektalni pregled (pregled prostate prstom kroz debelo crijevo, kako bi se utvrdila veličina i otkrili čvorići ili otvrdnuća). Pregled je brz i bezbolan, no mnogima neugodan. Bolesniku se radi i ultrazvučni pregled, kojim se mjeri veličina prostate te se određuje količina mokraće koja zaostaje u mjehuru nakon mokrenja. Istodobno se ultrazvukom pregledavaju i bubrezi kako bi se provjerilo njihovo stanje. Može se također raditi i urodinamski pregled (»uroflow«), kojim se mjeri protok urina izražen u mililitrima urina koji prolaze u sekundi. Vrhunac protočnosti koristi se za određivanje ozbiljnosti zaprečenja. Ponekad se primjenjuje i intravenska urografija, kontrastno snimanje bubrega i mokraćnog mjehura (bolesnici koji imaju krv u mokraći). Planira li se operacija, nužna je i cistoskopija, pregled kod kojeg se optičkim instrumentom (cistoskopom) gleda mokraćna cijev, dio prostate kroz koji ona prolazi te mokraćni mjehur.
Dijagnostički postupak također uključuje analizu PSA te analizu urina i krvi (kreatinin kao procjena funkcije bubrega). Prostata specifični antigen (PSA) prostatični je enzim čija se koncentracija može mjeriti u perifernoj krvi. Umjereno je povišen u 40-50% bolesnika s BHP-om (ovisno o veličini prostate i stupnju opstrukcije). PSA je bitan kod evaluacije rizika raka prostate budući da je to osnovno diferencijalno dijagnostičko pitanje.
Može i bez lijekova
Probleme s povećanom prostatom muškarci najčešće prihvaćaju kao neizbježnu posljedicu starenja, smetnju s kojom moraju naučiti živjeti. U onih koji se žele liječiti, kao cilj liječenja ističemo olakšavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života bolesnika, kao i prevenciju komplikacija vezanih uz BHP. Oni koji se ne žele liječiti lijekovima ili kirurškim zahvatom, trebali bi barem pokušati izmijeniti način života: što više izbjegavati alkohol, oštre začine, a kavu i druge tekućine ne piti nakon večere. Boravak na hladnom i nekretanje također povećavaju rizik razvoja smetnji mokrenja. U dogovoru s bolesnikom, moguće je promatranje/praćenje ili tzv. »watchful waiting (WW)«, a preporučuje se kod blagih oblika bolesti ili kod pojave simptoma koji ne utječu toliko na kvalitetu života. Dvije su osnove skupine lijekova u uporabi za liječenje smetnji mokrenja uzrokovanih uvećanom prostatom: alfa-blokatori i antiandrogeni. Opuštajući mišiće oko prostate i u njoj, alfa-blokatori povećavaju protok mokraće i olakšavaju simtome. Poboljšanje se osjeća nakon nekoliko dana. Riječ je o lijekovima koji se često koriste za reguliranje visokog krvnog tlaka te su stoga idealan izbor za muškarce koji imaju povećanu prostatu i povišen krvni tlak. Najčešće korišteni alfa-blokatori za liječenje BHP-a jesu alfuzosin, doksazosin, tamsulosin i terazosin. Iako brzo dovode do popuštanja simptoma, učinak na smanjenje volumena prostate izostaje. Druga su skupina lijekova antiandrogeni, lijekovi koji blokiraju androgene (muške spolne hormone), a koriste se kako bi smanjili veličinu prostate. U rastu prostate najvažniju ulogu ima hormon dihidrotestosteron (DHT). Velika koncentracija DHTa dovodi do povećanja prostate, a glavna je uloga u liječenju spriječiti stvaranje DHT-a. Lijekovi te vrste, dostupni bolesnicima u Hrvatskoj, jesu finasterid i dutasterid. Terapija se provodi najmanje 6 mjeseci i koristi kod umjerenih do teških simptoma BHP-a. Antiandrogeni su korisni kod muškaraca s izrazito uvećanom prostatom, kada je stanje povezano, prije svega, s hormonima koji potiču rast tkiva. Antiandrogeni ne umanjuju samo simptome bolesti, već i značajno povećavaju protok mokraće i smanjuju veličinu prostate. Kod trećine bolesnika smanjuju potrebu za kiruškim zahvatom. Nedostatak je tog lijeka što kod nekih bolesnika smanjuje libido i uzrokuje impotenciju.
Kad je nož neizbježan
Mnogi bolesnici pokušavaju s alternativnim pripravcima i metodama. Najčešće uzimaju biljne pripravke u čajevima i kapsulama, poput pripravaka bobica male palme i pripravaka koprive. Neka istraživanja pokazala su da liječenje biljem nekim bolesnicima smanjuje simptome. No, kad su ti bolesnici ponovili pretrage, utvrđeno je da se nije ni poboljšao protok mokraće niti se smanjila veličina prostate. U svakom slučaju, bolesnici uvijek trebaju biti oprezni kada se odlučuju na takav tretman. Najbolje je posavjetovati se s liječnikom. Razvojem terapije lijekovima smanjio se broj kirurških zahvata, iako kod muškaraca s ozbiljnim simptomima lijekovi mogu odgoditi, ali ne i spriječiti potrebu za kirurgijom. Dakle, ako se uklanjanje simptoma ne uspije postići lijekovima, konačno je liječenje kirurško. Više je operativnih zahvata koji se primjenjuju u liječenju povećane prostate. Najvažniji među njima je TURP (transuretralna elektroresekcija prostate). Pod kontrolom endoskopskog instrumenta, koji se kroz mokraćnu cijev uvodi do prostate, izreže se dio tkiva električnim rezom. Zahvat se izvodi u općoj ili spinalnoj anesteziji. Kod suprapubične prostatektomije, klasičnog kirurškog zahvata, povećana se prostata odstranjuje kroz prednju trbušnu stijenku između pupka i stidne kosti i kroz mokraćni mjehur. Zahvat se također izvodi u općoj ili spinalnoj anesteziji. Taj se zahvat primjenjuje isključivo kod bolesnika s izrazito velikim povećanjem prostate. U rizičnih bolesnika (onih s izraženim srčanim, plućnim ili neurološkim zdravstvenim smetnjama) koristimo minimalno invazivne kirurške metode. Kao primjere navodimo transuretralnu ablaciju iglom, inciziju vrata mokraćnog mjehura, lasersku ablaciju i mikrovalnu termoterapiju.
Činjenica je da 7 od 10 muškaraca u dobi iznad 45 godina ima neki od oblika smetnji mokrenja, ali samo trojica to priznaju. Ako vas tegobe počinju ometati u svakodnevnim aktivnostima, javite se obiteljskom liječniku zbog prvog pregleda i procjene stanja. Po potrebi će vam biti učinjene i laboratorijske analize krvi i mokraće. Ako obiteljski liječnik procijeni da je potreban specijalistički pregled, uputit će vas urologu.
autor: Mr. sc. Kristian Krpina, dr. med., izvor: www.zzjzpgz.hr