Hipertireoza
Uzrok hipertireoze je nepoznat. Postoji mnogo dokaza koji upućuju na jak nasljedni faktor u razvoju Gravesove bolesti. To je autoimusna bolest koja se klinički očituje hiperfunkcijom difuzno povećane štitnjače. Patološke promjene u štitnjači variraju i ovise o bolesti koja je uzrokovala hiperfunkciju štitnjače. Hipertireoidizam uzrokuje promjene u brojnim tkivima i organima. Najuočljivije sekundarne promjene koje nastaju zbog ubrzana metabolizma jesu hipertrofija srca, atrofija skeletnih mišića, atrofija masnog tkiva i osteoporoza. Hipertireoza je karakterizirana fazama smirenja i nepredvidivog nastupa, trajanja i izlječenja.
Simptomi
Simptomi hipertireoze odraz su pojačanog djelovanja hormona štitnjače na cijelo tijelo. Klinička slika hipertireoze varira od asimptomatskih oblika pa do slike specifične za Gravesovu bolest. Bolesnici se žale na gubitak na težini, povećani apetit, nervozu, nemir, nepodnošenje topline, pojačano znojenje, umor, grčevu u mišićima, česte stolice, oticanje gležnjeva, lupa im srce, guši ih, teško podnose napor, kosa im ispada i stanjena je, pojavljuju se menstrualne nepravilnosti kod žena, a može biti prisutna i guša. Oko 50% bolesnika ima promjene na očima, ukočen pogled, retrakcija vjeđa, sjajne oči s ponekad ispupčenim očnim jabučicama, kašnjenje gornje vjeđe pri pogledu nadolje -Graefov znak, rijetko treptanje -Stellwagov znak. Koža je topla, baršunasta i vlažna, dlanovi topli i znojni. Uglavnom imaju gušu različite veličine koja je glatka, elastična te ponekad tvrda. Metabolizam bolesnika s hipertireozom je uvelike ubrzan, što dovodi do ubrzavanja svih tjelesnih procesa i emotivnog stresa kao odgovora na povećanu fizičku aktivnost.
Dijagnoza
Fizikalni pregled otkriva povećanje tiroidne žlijezde ili gušu. Laboratorijska ispitivanja kojima se procjenjuje funkcija tiroidne žlijezde: TSH u serumu je smanjen; T3, T4 u serumu su obično povišeni. Ovi testovi služe za dijagnozu bolesti štitnjače i praćenje tijeka njihova liječenja.
Ultrazvuk predstavlja bezbolan i bezopasan pregled štitne žlijezde te uz klinički pregled i određivanje hormona štitnjače mora biti jedna od prvih dijagnostičkih pretraga štitnjače. Čvorovi u štitnjači javljaju se u oko pet posto populacije kao očekivana pojava i najčešće se radi o dobroćudnim promjenama u štitnjači. Posebnu vrijednost predstavlja citološka punkcija pod kontrolom ultrazvuka jer to omogućuje postavljanje ozbiljnih dijagnoza kada je čvor velik samo dva ili tri milimetra. Utrazvučni pregled štitnjače ima osobit značaj u ranom otkrivanju karcinoma štitne žlijezde a koji se često ultrazvučno slučajno otkrije.
Hipertireoza može izmijeniti i rezultate sljedećih ispitivanja: vitamin B-12; vidno polje; trigliceridi; prihvaćanje radioaktivnog joda; glukoza u krvi; ispitivanje kolesterola.
Scintigrafija štitnjače -ova dijagnostička metoda služi za prikazivanje građe i funkcije štitnjače. Gama-kamerom se prikazuje nakupljanje i organifikacija tehnecij-99m-pertehnetata i radioaktivnog joda. Najvažnije primjena scintigrafije štitnjače je za procjenu napipanog čvora. Čvorovi se prema ovom prikazu dijele na "hladne", odnosno nefunkcionalne koji nakupljaju radiofarmak slabije od okolnog tkiva i "vruće", odnosno funkcionalne, koji se intenzivnije prikazuju od okolnog tkiva. Scintigrafija štitnjače daje podatke o veličini strume ili čvora u štitnjači, položaju tkiva štitnjače na vratu i ispod prsne kosti, tkivu štitnjače na drugim mjestima u tijelu te o ostatnom tkivu štitnjače nakon terapije, za dijagnozu difuzne hipertireoze (Basedowljeva, Gravesova bolest), subakutnog tireoiditisa, apscesa, Hashimotova tireoiditisa.
Liječenje
Postoji više načina liječenja hipertireoze, ovisno o etiologiji, najčešća terapija su antitireoidni lijekovi, tireostatici. Kod bolesnika odabranih za dugotrajnu antitireoidnu terapiju gotovo uvijek se može postići zadovoljavajuća kontrola ukoliko se primijeni odgovarajuća doza lijeka. Osim terapije lijekovima koji ometaju stvaranje hormona, liječenje hipertireoze provodi se i uništavanjem tkiva štitnjače čime se ograničava stvaranje hormona. To se postiže radioaktivnim jodom ili kirurškim putem.
Tiroidektomija je kirurško odstranjenje dijela štitne žlijezde i liječenje izbora kod djece koja ne odgovaraju na antitiroidne lijekove ili imaju nuspojave, kod odraslih osoba koje ne mogu ili ne žele biti podvrgnute dugotrajnoj terapiji lijekovima, kod bolesnika s jako povećanom tiroidnom žlijezdom ili kad postoji vjerojatnost da će se razviti karcinom.