Jod

Jod (I) se ubraja u grupu "elementa u tragovima". U otijelu najvećim dijelom postoji kao jodid. Važan je za razvoj i rad tiroidne žlijezde i sastavni je dio tiroksina, glavnog hormona koji proizvodi tiroidna žlijezda. Tijelo sadrži oko 25 mg joda ili oko 0,0004 % od ukupne težine.

Jod se lako aposrbira iz gastrointestinalnog trakta i transportira krvlju do tiroidne žlijezde koja apsorbira oko 30 % joda dok se ostatak izlučuje putem urina. Ovaj element važan je za reguliranje proizvodnje tjelesne energije, rast i razvoj, za stimuliranje brzine metabolizma, za uspješnost sagorijevanja suvišne masti. Mentalni status, govor, zdravlje kose, noktiju, kože i zuba ovise o pravilnom funkcioniranju tiroidne žlijezde. Jod dobivamo uglavnom iz hrane. Hormoni T3 i T4 reguliraju intenzitet metabolizma u tijelu. Pri manjku hormona bazalni se metabolizam smanjuje 40%.

Nedovoljni unos joda jedan je od najvećih zdravstvenih problema u svijetu. Nedostatak joda kod odraslih osoba dovodi do gušavosti. Taj problem se danas rješava jodiranjem kuhinjske soli, prvenstveno one, koja nije dobivena iz mora. Pripremanje hrane kuhanjem gubi se preko polovice joda sadržanog u namirnicama. Pojava nedostatka joda u prehrani je geografski specifična i najčešća je u krajevima gdje je tlo osiromašeno jodom pa je na taj način poremećen prehrambeni lanac.

Jod i djelovanje na zdravlje

Dvije trećine joda u organizmu nalazi se u tiroidnoj žlijezdi. Budući tiroidna žlijezda kontrolira metabolizam, a jod utječe na tiroidu, nedovoljno uzimanje ovog minerala može imati za rezultat usporeno umno reagiranje, povećanje težine i gubitak energije.

Jod poboljšava ishranu, sagorijevajući višak masti, pomaže pravilan rast, potiče mentalnu aktivnost.
Pridonosi zdravlju kose, noktiju, kože i zuba.

Osim gušavosti, nedostatak joda je izrazito opasan kod novorođenčadi, male djece i mladeži, jer može biti uzrokom fizičke i mentalne zaostalosti, te povećane osjetljivosti prema ionizirajućem zračenju (radioaktivnost, rentgen i UV zračenje).

Doziranje

Preporučena dnevna potreba iznosi 150 mcg za odrasle (1 mcg po kilgramu tjelesne težine) i 175 do 200 mcg za trudnice, odnosno žene koje doje.

Dugotrajno unošenje joda u većim količinama može izazvati poremećaj, koji se naziva jodizam. Simptomi su drhtavica, mršavljenje, pospanost, oticanje vijeđa, akne, kašalj i jaki proljevi. Višak joda može uzrokovati i suprotne efekte, kao što je smanjeno izlučivanje hormona štitne žlijezde, koja opet vodi u gušavost.

Najbolji prirodni izvori Joda

Izvori joda su jodirana sol, alge, crveni luk, morski plodovi, bakalar, haringa, sardine, rakovi, školjke, povrće koje raste na zemljištu bogatom jodom.

Apsorpcija joda ovisi o sastojcima hrane koju jedemo. Povrće kao što su: kupus, kelj pupčar, cvjetača, brokula sadrže tvari koje mogu uzrokovati probleme kod bolesti štitnjače, blokirajući jod ako se sirovo konzumira. Kuhanjem se spriječava taj proces. Pečenjem se gubi 23% joda, a kuhanjem 58%.

Ako ste skloni jesti prekomjerne količine sirovog kupusa, može se dogoditi a ne dobijete joda koliko vam je potrebno, pošto u kupusu postoje elementi koji spriječavaju pravo iskorištavanje joda. Ako je takav slučaj, trebate razmotriti mogućnost korištenja algi kao dodatka.

Izvor
· ^ Lemaire, David (2005-05-27). "eMedicine -Thyroid anatomy". Retrieved 2008-01-19.
· ^ Treatment for Thyroid disease Retrieved on 2010-02-07
· ^ Thyroid Problems eMedicine Health. Retrieved on 2010-02-07