Karcinom debelog crijeva
Posljednja dva metra crijeva zovu se debelo crijevo ili kolon. Završni dio debelog crijeva naziva se rektum i nalazi se u dužini od približno posljednjih 12-15 cm crijeva do analnog otvora čmara. Karcinom (Latinski naziv: carcinoma coli, adenocarcinoma coli) debelog crijeva predstavlja ozbiljan zdravstveni problem u zapadnim zemljama. Zbog različitih tegoba koje ga prate i načina liječenja, karcinom debelog crijeva najčešće se opisuje odvojeno od karcinoma rektuma. Karcinom kolona je više od 2,5 puta češći od karcinoma rektuma i nešto se češće javlja kod žena, dok je karcinom rektuma češći u muškaraca. Po posljednjim statistikama, drugi je uzročnik smrti od karcinoma i kod muškaraca (nakon karcinoma pluća) i kod žena.
Čimbenici koji su povezani s povećanim rizikom od nastanka karcinoma debelog crijeva jesu: adenomatozni polipi-izrasline u crijevu, karcinom crijeva u obitelji (povećava rizik za 15%), razne upalne bolesti crijeva, posebno kronični ulcerozni colitis, karcinom u drugom dijelu tijela i poremećaji imunološkog sustava. Postoje dokazi da je karcinom crijeva usko povezan s određenim poremećajima gena. Rizik nastanka zloćudnog tumora u crijevu povećava se nakon 40. godine života. Najčešće se javlja kod osoba u 60.-65. godini života. Nepravilna prehrana, koja sadržava velike količine masti i kolesterola, povezana je s povećanim rizikom od nastanka karcinoma crijeva. Odsutnost biljnih vlakana (celuloze), velike količine bjelančevina u hrani, konzumiranje alkohola i tjelesna neaktivnost dodatno povećavaju rizik. Nasuprot tome, vjeruje se da prehrana bogata vlaknima, žitaricama, mekinjama te žutim i zelenim povrćem djeluje preventivno. Preventivni učinak također se pripisuje kalcijevim solima i hrani bogatoj kalcijem, jer one sprječavaju pretjerano umnažanje crijevnih stanica, kao i učinke žučne kiseline i masnih kiselina koji potiču stvaranje karcinoma.
Simptomi
Početne tegobe, koje nas mogu upozoriti na karcinom debelog crijeva, najčešće su promjene u radu crijeva. Često se izmjenjuju periodi opstipacije (začepa), tvrde stolice i proljevi. Pri pražnjenju se nalaze tragovi, a katkad i veće količine krvi u stolici. Kod karcinoma crijeva bol uglavnom nije rano prisutna, ali osjećaj nelagodnosti ili nepotpunog pražnjenja stolicom može biti prisutan. Ako se smetnje zanemare, a bolest napreduje, začepljenje crijeva može postati u jednom času konačno i tada je po život opasno uz jake bolove u cijelom trbuhu, povraćanje i bolesnik dolazi u bolnicu pod slikom zapletaja crijeva. Prosječno 15-20% bolesnika u vrijeme dijagnoze ima metastaze. Karcinom debelog crijeva se može proširiti limfnim ili krvnim putem, kao i izravnim sirenjem te preko potrbušnice. Metastaze se najčešće nalaze u regionalnim limfnim čvorovima, jetri, plućima, peritoneumu...
Dijagnoza
Pretrage nužne za dokazivanje zloćudnog tumora endoskopske su i radiološke. Endoskopske su pretrage rektoskopija (pregled završnog crijeva sondom) i kolonoskopija (pregled cijelog debelog crijeva sondom). Izvode se nakon uzimanja sredstva za čišćenje crijeva, vrlo su precizne i pri njima se može odmah uzeti uzorak sumnjivog tkiva za analizu -biopsiju. Ponekad, ako je bol prejaka ili neki drugi razlog ne dopušta ili otežava pregled, umjesto endoskopije rade se radiološke pretrage -irigografija i irigoskopija. U crijevo se uštrcava kontrast -mješavina kaše barijeve krede i zraka, i onda se snima, no takva pretraga samo otkriva bolest, ali ne može sa sigurnošću potvrditi da se radi baš o zloćudnom tumoru. Uz osnovnu dijagnostiku, rade se i pretrage ostalih dijelova trbuha, posebno jetre i limfnih puteva (ultrazvuk, CT) i radiološko snimanje pluća. U dijagnostici tumora crijeva, ali bitnije u praćenju liječenja i pri kontrolama, iz krvi se izrađuju tzv. tumorski biljezi (markeri - iz tumorskih markera povezano je s karcinomom debelog crijeva, primjerice karcinoembrijski antigen (CEA), CA-19.9, CA-50 i CA-195). To su specifični biljezi -antigeni koji se u bolesnika sa zloćudnim tumorima crijeva (postoje i za neke druge tumore) pojavljuju u krvi u znatno povišenim vrijednostima u usporedbi sa zdravim ljudima iste dobi. Važno je znati da oni sami po sebi ne dokazuju bolest, ali su jako korisni zajedno s drugim pretragama, i liječniku omogućavaju procjenu kontrole i stanja bolesti.
Kliničko i patološko stupnjevanje
Dukes klasifikacija i TNM sustav. Proširenost bolesti se ocjenjuje po slijedećim kriterijima:
- karcinomske stanice se nalaze samo na površini debelog crijeva bez probijanja bazalne membrane (TNM 0 ili carcinoma in situ)
- bolest ograničena na sluznicu ili podsluznicu (Dukes A ili TNM I)
- bolest se širi u mišićni sloj bez zahvaćanja limfnih čvorova (Dukes B ili TNM II)
- karcinom se proširio u limfne čvorove (Dukes C ili TNM III)
- udaljene metastaze (Dukes D ili TNM IV)
Liječenje
Od svih češćih karcinoma, karcinom debelog crijeva najlakše je izlječiv ako se otkrije u ranom stadiju bolesti. Mogućnost liječenja, uz dobre rezultate u preživljavanju, postoji za sve bolesnike oboljele od karcinoma debelog crijeva. Tri su načina liječenja: kirurško (odstranjivanje dijela crijeva zahvaćenog karcinomom) radioaktivno zračenje i citostatska kemoterapija (uzimanje lijekova koji uništavaju stanice karcinoma). Kirurško liječenje najčešća je i jedina metoda liječenja karcinoma debelog crijeva ako je karcinom otkriven u vrlo ranoj fazi, bilo odstranjenjem samog tumora unutar crijeva ili odstranjenjem dijela crijeva s tumorom. Ako se radi o većem karcinomu, popratnoj upali ili sasvim završnom dijelu crijeva, koje nije moguće ponovo spojiti, liječnik će napraviti otvor (kolostomu) na vanjskom dijelu tijela gdje će se otpadne tvari izbacivati iz tijela. Ona može biti privremena ili trajna, ovisi o razlogu zašto je učinjena. Bolesnici koji imaju kolostomu moraju nositi specijalnu vrećicu u koju se skuplja stolica. Ta se vrećica lijepi za kožu oko otvora specijalnim ljepilom i može se baciti nakon upotrebe. Vrećica se ne vidi ispod odjeće i većina se sama brine za nju. Liječenje citostatskom kemoterapijom, uz istodobnu radioterapiju ili bez nje, ovisi o tome gdje se tumor nalazi (u kolonu ili u rektumu) i o fazi bolesti. Može se primijeniti prije ili poslije operativnog zahvata. Prognoza bolesti (šanse za oporavak) i izbor terapije ovise o fazi bolesti (radi li se o unutrašnjoj stijenki kolona ili se karcinom proširio na druga mjesta) i o općem zdravstvenom stanju bolesnika.
Kako spriječiti karcinom debelog crijeva: pravilna, zdrava ishrana umnogome može pomoći jer je karcinom debeloga crijeva bolest zapadne civilizacije (živimo brzo, hranimo se brzo, neuredno, gotovom, vrlo često nezdravom "instant" hranom). Potrebno je povećati količinu celuloze (žitarica, mekinja) u prehrani, uz redovito konzumiranje povrća i voća, crnog kruha. Umjereno, ali redovito treba se baviti sportom, odnosno fizičkim aktivnostima. Reguliranje stolice smatra se važnim činiocem u sprečavanju te forme karcinoma. Među agensima u prevenciji karcinoma debeloga crijeva najviše su proučavani antioksidansi betakaroten, vitamin C i E, kalcij te nesteroidni protuupalni lijekovi kao aspirin.
Redoviti pregledi osoba kod kojih su prisutni rizični čimbenici također su oblik prevencije. Liječnici i udruge za borbu protiv raka preporučuju da zdravi ljudi bez rizičnih faktora obave digitorektalni pregled svake godine nakon 40-45. godine života, a nakon 50. godine života test na okultnu krv u stolici svake godine te kolonoskopiju svakih 5 godina.
Izvor: ^ zzjzpgz.hr -Mr.sc. Ira Pavlović-Ružić, dr.med.