Karcinom jetre

Jetra su najveći organ u tijelu. Nalaze se iza rebara, u gornjem desnom dijelu trbuha. Imaju dva dijela -desni i lijevi. Jetra obavljaju mnogo funkcija važnih u očuvanju zdravlja čovjeka. Tu se pročišćavaju otrovne tvari iz krvi. Jetra proizvode enzime i žuč koji pomažu razgradnju hrane. Ona također pretvaraju hranu u supstance korisne za život.

Zloćudni tumor jetara javlja se razmjerno rijetko kao primarni tumor, no često su jetra sijelo metastaziranja karcinoma iz drugih organa. Primarni tumor jetara, na koji se odnosi ovo poglavlje, može izgledati kao čvor koji veličinom raste i tek se kasno širi u druge dijelove jetara ili pak odmah od početka raste u obliku više čvorova ili mreže u cijelim jetrima. Takav drugi oblik karcinoma češći je u ljudi koji boluju od ciroze jetara.

Postoji nekoliko čimbenika rizika za koje se zna da pogoduju nastanku karcinoma jetara. Najvažniji je čimbenik rizika kronična infekcija jetara virusom hepatitisa tipa B ili C. Karcinom jetara može se razviti puno godina nakon infekcije virusom.

Ciroza jetara drugi je važan čimbenik rizika. Ciroza je bolest koja nastaje kad su stanice jetara uništene i zamijenjene ožiljkastim tkivom. Može nastati zbog prekomjernog uživanja alkohola, nekih lijekova ili kemikalija, kao i zbog zaraze nekim virusima ili parazitima. Oko 5% ljudi s cirozom jetara oboljet će od karcinoma. Prekomjerno uživanje alkohola znači više od dva pića dnevno za muškarca i jedno za ženu (čaša vina, pola litre piva ili 0,3 dcl žestokog pića). Pušenje također povećava rizik oboljenja.

Plodovi nekih biljaka (kikiriki, kukuruz, brazilski oraščići, orasi, lješnjaci, neke žitarice) mogu biti zagađeni aflatoksinom. To je snažan otrov, proizvod jedne gljivice, koji je potencijalni karcinogen za karcinom jetara. Često se nalazi u proizvodima iz Azije i Afrike, posebno ako nisu prošli stroge sanitarne kontrole. Snažni su karcinogeni i vinil klorid i thorium dioxid (Thorotrast). Vinil klorid se rabio u proizvodnji plastike, a Thorotrast se nekad koristio kao kontrast pri radiološkim pretragama. Arsen je također potencijalno otrovan i zna se naći u pitkoj vodi u nekim krajevima.
Muškarci obolijevaju dva puta češće od karcinoma jetara. Ljudi u čijoj je obitelji već bilo oboljelih, također imaju povećan rizik da obole. Karcinom jetara je bolest pretežno starije populacije, najčešće u dobi preko 60 godina.

Simptomi
Tegobe se rijetko javljaju u ranim stadijima bolesti, pa se karcinom jetara često zove i "tiha bolest". Kako tumor raste, najčešći su simptomi: bol u gornjem desnom dijelu trbuha, koja se može širiti u leđa i prema ramenu, naticanje trbuha, gubitak težine, gubitak apetita i osjećaj punoće trbuha, opća slabost, izražen umor, žutilo kože i očiju te tamna mokraća zbog povećane količine bilirubina, povišena tjelesna temperatura, mučnina i povraćanje. Iako ti znaci nisu karakteristični samo za karcinom, oni govore u prilog moguće ozbiljne bolesti jetara te zahtijevaju pregled liječnika.

Dijagnoza
Pretrage kojima će liječnik procijeniti radi li se o karcinomu jetara uz fizikalni pregled i osnovne krvne laboratorijske testove, jesu ultrazvuk jetara, kompjutorizirana tomografija (CT) jetara, u nekim slučajevima još magnetna rezonanca ili scintigram jetara. Slijedi biopsija (uzimanje uzorka tkiva koji će se pregledati pod mikroskopom), najčešće ubadanjem igle u tumor izvana, pod kontrolom ultrazvuka ili uz pravljenje malog otvora na koži i uvlačenjem sonde putem koje se uzima uzorak. U nekim se situacijama uzorak uzima odmah pri operaciji, koja je istovremeno i dio liječenja.

Liječenje
Liječenje karcinoma jetara ovisi o proširenosti (stadiju) bolesti, o dobi bolesnika, općem zdravstvenom stanju i kondiciji. Cilj je liječenja ukloniti tumor, no to je moguće postići samo ako se tumor može kirurškim putem odstraniti u cijelosti. Kada to nije moguće, pokušava se spriječiti ili usporiti dalji rast tumora i smanjiti tegobe, što se naziva palijativnim liječenjem.

Metode su liječenja tumora, uz klasičnu operaciju, i zračenje te kemoterapija. Kod karcinoma jetara kemoterapija se često primjenjuje na poseban način, direktnim davanjem lijeka u žile jetara ili čak samoga tumora. To se postiže uvlačenjem katetera kroz žilu noge, preko trbuha do u glavnu žilu jetara i onda selektivno, točno u najbližu žilu koja hrani tumor. Često se pri tome daje citostatik, koji će direktno uništavati tumorske stanice, i uz to drugi lijek, koji začepljuje žilu tako da se tumor iz nje više ne hrani. Taj se postupak zove kemoembolizacija tumora i u liječenju lokaliziranih (samo u jetrima) tumora njime se postižu dobri rezultati.

Postoje i rjeđe primjenjivane metode, kao što su radiofrekvencijska ablacija ("paljenje" radiovalovima), kriokirurgija (zaleđivanje) i transplantacija jetara.

Kako se zaštititi? U slučaju metastatske bolesti, malo toga može biti učinjeno. Međutim, pravilan režim života može nam umnogome pomoći da se zaštitimo od primarnoga karcinoma jetara. Treba se zaštiti od hepatitisa B i C. Najjednostavnija je zaštita od hepatitisa B cijepljenje, ta zaštita traje više godina, pa i doživotno. Cjepivo je dostupno gotovo svima, od dojenčadi do starijih ljudi. Za hepatitis C cjepivo još ne postoji, iako se obavljaju intenzivna istraživanja. Kako je hepatitis C bolest koja se prenosi spolnim odnosom ili krvlju, mjere zaštite uključuju: seksualne odnose s provjerenim partnerom, uz upotrebu zaštitnih sredstava (kondom), jednokratnu upotrebu igala i pribora za injekcije, izbjegavanje tetovaža i piercinga, oprez prigodom dobivanja krvi ili krvnih pripravaka transfuzijom, posebno u inozemstvu (u nekim zemljama propisi provjere krvi nisu strogi ili ih niti nema).

Da bismo se zaštitili od ciroze, potrebno je smanjiti konzumiranje alkohola i lijekova koji oštećuju jetru na najmanju moguću mjeru.

Izvor: ^ zzjzpgz.hr -Mr.sc. Ira Pavlović-Ružić, dr.med.