Karcinom pluća

Pluća, parni spužvasti organi čunjastog oblika, dio su dišnog sustava. Desno se pluće sastoji od tri režnja; malo je veće od lijevog pluća koje ima dva režnja. Pri udisaju, pluća zaprimaju kisik koji je potreban stanicama za život i održavanje njihovih fizioloških funkcija. Pri izdisaju, pluća se rješavaju ugljičnog dioksida koji je otpadni proizvod tjelesnih stanica.

Karcinom pluća je zloćudna bolest koja se razvija u plućima ili bronhima. Primarni maligni tumori pluća najčešće potječu iz transformiranih epitelnih stanica sluznice, odnosno čine ih karcinomi bronha. Osjetno rjeđe primarni karcinom pluća može biti i iz drugih stanica, npr. karcinoidi, sarkomi.

Na prvom je mjestu uzroka smrti među karcinomima. Najveći rizični čimbenik za razvoj karcinoma pluća jest pušenje cigareta. Pokazalo se da i pasivno pušenje povećava rizik. Š tetni sastojci, zvani karcinogeni, u duhanskom dimu oštećuju stanice pluća. Tijekom vremena, oštećene stanice mogu postati kancerozne. Vjerojatnost da će pušač razviti rak pluća uvjetovana je životnoj dobi u kojoj je počeo pušiti, trajanjem pušačkog staža, brojem dnevno popušenih cigareta te intenzitetom udisanja duhanskog dima. Prestanak pušenja znatno smanjuje rizik za razvoj raka pluća. Visoke razine zagađenja, radijacije i izloženosti azbestu također mogu povećati rizik. Rizik je povećan i u kuhara i kemičara.

Radon je bezbojan radioaktivan plin bez okusa i mirisa koji je u prirodi prisutan u tlu i stijenama. Uzrokuje oštećenja pluća i može dovesti do razvoja raka pluća. Osobe koje rade u rudnicima mogu biti izloženi radonu, a radon se može naći i u stambenim zgradama. Znanstvenici nastavljaju s istraživanjima uzroka karcinoma pluća i načina prevencije. Danas je poznato da je najbolji način prevencije karcinoma pluća prestanak pušenja ili nepušenje. Š to prije osoba prestane pušiti, to bolje.

Karcinom pluća je bolest koja je prvi uzrok smrti kod muškaraca iznad 35 godina i drugi uzrok smrti kod žena od 40 do 70 godina starosti.

Karcinomi pluća se iz terapijskih razloga, te ovisno o izgledu stanica pod mikroskopom, dijele u dvije glavne podvrste: karcinom malih plućnih stanica (mikrocelularni) i karcinom velikih plućnih stanica (ne-malih stanica) : čine 75% svih tumora pluća. Liječe se kirurški ukoliko je bolest u ranim stadijima ili kemoterapijom i zračenjem u uznapredovalim stadijima bolesti. Inoperabilni su karcinomi u IIIb i IV stadiju bolesti.

Karcinom malih plućnih stanica  
 
Karcinomi malih stanica čine 15% svih tumora pluća. Oboljeli su većinom pušači. Brzo raste, agresivniji je i češće metastazira te ima lošiju prognozu od ostalih tipova. Liječi se kemoterapijom i zračenjem, a kirurški zahvat se ne preporuča jer je u vrijeme otkrivanja bolest uglavnom već uznapredovala. Zbog toga se bolesnici svrstavaju u dva stadija: ograničena i uznapredovala bolest. Veliki limfni čvorovi u prsištu su gotovo pravilo. Mikrocelularni karcinom bolje odgovara na kemoterapiju i radioterapiju.

Karcinom velikih plućnih stanica

Karcinom velikih stanica je češći, raste i širi se sporije. Karcinom velikih stanica pluća se ne mora proširiti do postavljanja dijagnoze, te je moguća kirurška resekcija ovog tipa. Karcinom velikih stanica pluća obično je povezan s prethodnim pušenjem, pasivnim pušenjem ili nenamjernim izlaganjem. Karcinom velikih plućnih stanica dijeli se u tri glavna tipa:

Adenokarcinom (adenokarcinom, bronhoalveolarni karcinom): Adenokarcinomi, uključujući bronhoalveolarni karcinom, čine otprilike 35% svih karcinoma pluća. Uglavnom se nađu kod nepušača. Raste brzo, rano metastazira i kasno daje simptome pa stoga ima lošu prognozu. Adenokarcinomi su tipično smješteni na vanjskim rubovima pluća i promjera su manjeg od 4 cm. Kod 51% slučajeva nađe se na rendgenskoj snimci povećanje limfnih čvorova u prsištu. Mogu rasti u obliku pojedinačnih čvorova, masa ili ožiljnih karcinoma.

Bronhoalveolarni karcinom je podtip adenokarcinoma te čini 3% karcinoma pluća. Povećani limfni čvorovi u prsištu nisu tipični.

Karcinom pločastih stanica (skvamozni, planocelularni): Karcinom pločastih stanica (planocelulrarni) čini 30% svih karcinoma pluća. Tipično je smješten centralno i veći od 4 cm u promjeru. Š upljina (kavum) u tumoru se viđa u 82% slučajeva, a na rendgenskoj snimci nalikuju upali pluća, atelektazi (kolabiranim plućnim mjehurićima) ili šupljikavoj masi. Skvamozni karcinomi obično sporo rastu i potrebno im je par godina za razvoj od ograničenog u invazivni tumor. Manje je agresivan od adenokarcinoma te stoga ima bolju prognozu. Pokazuje visoku korelaciju s pušenjem.

Karcinom velikih stanica (makrocelularni): Karcinom velikih stanica (makrocelularni ) je slabo diferenciran i nema tipičan izgled karcinoma malih stanica. Čine 10% svih karcinoma pluća. Obično se javljaju kao velike periferne mase. Često brzo rastu i rano metastaziraju u sredogruđe (medijastinum) i mozak.

Simptomi

Karcinom pluća u početku ne uzrokuje simptome, te se bolest najčešće otkrije slučajnim pretragama (npr. sistematski pregled) ili kada se bolest već proširila na limfne čvorove i kada su već stvorene udaljene metastaze. Bolesnici se obično odluče posjetiti liječnika tek kad ih neki simptom muči duže vrijeme ili kad ugledaju krv u iskašljaju. Česti prisutni simptomi su: dugotrajan kašalj (suh ili s krvavim ispljuvkom), nedostatak zraka, otežano disanje, bol u grudima, gubitak apetita, mršavljenje. Kašljati je sasvim normalno, ukoliko je u pitanju prehlada, medutim, ukoliko se kašalj promijeni, ili ukoliko se ne povuče, to može biti simptom koji ne smijete zanemariti. Ukoliko se počne iskašljavati krv, treba neodložno posjetiti liječnika.

U narednim fazama bolesti mogu se javiti i dodatni simptomi, kao što su: vrućica, otežano gutanje, otežan govor ili promijena glas, bol u kostima i zglobovima, mišićne kontrakcije i atrofija, bljedilo kože, cijanoza usana, umor, slabost.

Dijagnoza

Nakon uzimanja općih podataka te informacija o dosadašnjim i obiteljskim bolestima, liječnik će postaviti detaljna pitanja o trenutnim simptomima, njihovoj težini i vremenskom razvoju. Važne su informacije o pušenju i izloženosti karcinogenima na radnom mjestu ili životnom okolišu. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike, detaljnog pregleda bolesnika, bronhoskopije, radioloških pretraga i laboratorijskih pretraga.

Ako se dijagnosticira karcinom, liječnik će pokušati odrediti stadij (ili proširenost) bolesti, kako bi otkrio je li se karcinom proširio i u slučaju da je, u koje dijelove tijela. Karcinom pluća često se širi u mozak ili kosti. Poznavanje stadija bolesti pomaže u planiranju liječenja. Koristi se nekoliko testova u svrhu određivanja opsega proširenosti karcinoma: CT (računalna tomografija), MR (magnetna rezonanca), radionuklidne pretrage, medijastinoskopija/medijastinotomija. Medijastinoskopijom se može otkriti prisutnost proširenosti karcinoma u prsnim limfnim čvorovima.

Stadij I-IV
Karcinom pluća se dijeli u četiri stadija koji dobro predviđaju prognozu.
Stadij I -karcinom nije proširen u limfne čvorove
Stadij II -prisutnost karcinoma u hilarnim limfnim čvorovima (N1) ili zahvaćanje zida prsnog koša bez zahvaćanja limfnih čvorova (T3, N0)
Stadij III -zahvaćanje medijstinalnih limfnih čvorova na istoj strani gdje je i karcinom ili zahvaćanje limfnih čvorova suprotne strane ili supraklavikularno
Stadij IV -karcinom se proširio izvan prsnog koša

Liječenje
Način liječenja karcinom pluća uvjetovan je brojnim čimbenicima, uključujući vrstu karcinoma (non-mikrocelularni ili mikrocelularni karcinom), njegovu veličinu, smještaj, proširenost te opće zdravstveno stanje bolesnika. Brojni različiti načini liječenja mogu se koristiti u liječenju karcinoma pluća i/ili u svrhu poboljšanja kvalitete života i smanjenja simptoma. Tretman karcinoma pluća temelji se na kirurški zahvat, zračenje i kemoterapije.

Kirurško uklanjanje tumora u cijelosti operativnim putem, može pružiti potpuno izlječenje ako se radi o rano otkrivenom tumoru koji se nije proširio (metastazirao) izvan pluća ( stadij I i II ). U uznapredovalom stadiju bolesti, kirurško liječenje ne može dovesti do izliječenja, ali može umanjiti nastale komplikacije. Tako postoje dva osnovna tipa kirurških zahvata: kurativni kirurški zahvat -koji se izvodi u svrhu potpunog odstranjenja tumora i s ciljem izlječenja bolesnika i palijativni kirurški zahvat -koji se izvodi u svrhu otklanjanja komplikacija koje nastaju kao posljedica bolesti s ciljem poboljšanja kvalitete života bolesnika.

U nekim slučajevima se za liječenje koristi i laser i imunoterapija. Izbor terapije ovisi o više faktora, kao što je starosna dob i opće stanje bolesnika, te stadij u kome se tumor nalazi trenutno. Kirurška terapija je prvi izbor, u slučajevima kada stadij tumora i stanje bolesnika to omogućava, jer su na taj način najveće šanse za izlječenje bolesnika. Bolesnicima se kirurškim putem odstranjuje oboljeli dio pluća, a u nekim slučajevima i čitavo plućno krilo. Nažalost kod bolesnika kod kojih već postoje udaljene metastaze ili se bolest proširila na limfne čvorove, kirurška terapija ne može dati rezultate, pa se stoga najčešće ne pristupa ovoj vrsti terapije. Kemoterapija i zračenje se mogu koristiti kombinirano s kirurškom terapijom ili individualno, ovisno o stanju svakog bolesnika pojedinačno.

10-15% bolesnika preživi 5 godina ili vise nakon postavljanja dijagnoze. Ishod ovisi o kliničkom stupnju i tipu karcinoma. Nuspojave se razlikuju ovisno o obliku liječenja i karakteristikama pojedinog bolesnika. Nuspojave su često samo privremene.

Izvor:
· Giaccone G, Smit EF. Update on the systemic treatment of lung cancer. Cancer Chemother Biol Response Modif. 2002;20:697-716.
· Thun, M.J., S.J. Henley, D Burns, et al., Lung cancer death rates in lifelong nonsmokers. J. Natl Cancer Inst, 2006. 98: p.691.
· Fan, YG; Hu P, Jiang Y, et al. (March 2009). "Association between sputum atypia and lung cancer risk in an occupational cohort in yunnan, china". Chest 135 (3): 78-85. (http://chestjournal.chestpubs.org/content/135/3/778)
· Blackhall, FH; Shepherd FA (March 2007). "Small cell lung cancer and targeted therapies". Current Opinion in Oncology 19 (2): 103-108.
· www.cancer.gov