Karcinom prostate

Karcinom (rak) prostate jedan je od najčešćih zloćudnih tumora u muškaraca. U svijetu je na četvrtom mjestu po učestalosti, odmah iza karcinoma pluća, želuca i debelog crijeva, dok se u razvijenim zemljama nalazi na drugom mjestu. Karcinom prostate javlja se u 5-7 % muškaraca starijih od 50 godina života. Učestalost pojave ove bolesti raste s dobi muškaraca.

Karcinom prostate po mnogočemu je neobična bolest, nepredvidivog tijeka. U nekih bolesnika gotovo je stacionarna bolest, sa sporim napredovanjem, a kod drugih ima brz tijek. Karcinom prostate dijagnosticiran u ranijoj životnoj dobi u pravilu ima agresivniji tijek, i obrnuto. U etiologiji bolesti važnu ulogu imaju dob, rasa i obiteljska anamneza. Najznačajnija je prisutnost androgena -muških spolnih hormona, točnije testosterona i njegovog aktivnog oblika dihidrotestosterona, bez kojeg nema rasta i razvoja prostate kao žlijezde, a samim tim ni nastanka karcinoma prostate. Karcinom prostate rijedak je u mlađoj životnoj dobi, incidencija mu raste s godinama, tako da ga možemo okarakterizirati kao "karcinom starosti".

Karcinom prostate možemo podijeliti na latentni i manifestni oblik. Latentni, tzv. karcinom u mirovanju, 3 -8 puta je učestaliji od klinički manifestnog i otkriva se slučajno, u bolesnika nakon prostatektomije ili obdukcije. Manifestni ili klinički aktivni karcinom zahtijeva aktivno liječenje.

S patohistološkog stajališta, najčešći je adenokarcinom (karcinom žljezdanog tkiva), koji je zastupljen u više od 95% oboljelih. Klinička slika karcinomaa prostate varira od asimptomatske do diseminirane metastatske bolesti. Budući da je karcinom prostate "karcinom starosti", u toj dobi obično postoje iritativnoopstruktivne smetnje mokrenja, karakteristične za benignu prostatičnu hiperplaziju, iako ima i bolesnika koji se prvi put javljaju urologu sa simptomima udaljenih metastaza, npr. kostoboljom, patološkim prijelomima kralježaka ili dugih kostiju ekstremiteta, otokom donjih ekstremiteta, kao posljedicom otežane zdjelične limfne drenaže.

Simptomi
Muškarci s karcinomomom prostate najčešće, osobito u početnom stadiju bolesti, nemaju nikakve simptome bolesti, jer se karcinom prostate vrlo često pojavljuje u rubnim dijelovima prostate lokalizirano i kasno počinje pritiskati na mokraćnu cijev i otežavati mokrenje. Iznenadna pojava konstantnih bolova u kostima koji traju barem dva tjedna vrlo je simptomatična za uznapredovali karcinom prostate. Ovakvi kronični bolovi najčešće se pojavljuju u kralježnici i ponekad sijevaju u malu zdjelicu, donjem dijelu leđa, kukovima ili kostima nogu. Bolovi mogu biti praćeni značajnim gubitkom tjelesne težine.   Simptomi bolesti javljaju se kasno, znatno kasnije nego simptomi kod dobroćudnog povećanja prostate. Najčešći simptomi koji dovode bolesnika liječniku su: učestalo mokrenje, otežano mokrenje, isprekidano mokrenje (stane pa krene), krv u mokraći i spermi, bol i pečenje pri mokrenju, problemi s erekcijom, bolna ejakulacija, česta bol i ukočenost u donjem dijelu leđa, u kasnijoj fazi bolesti mršavljenje, gubitak teka i slabost.

Dijagnoza
Za točnu dijagnozu neophodna je anamneza, klinička slika bolesnika. Dijagnostiku karcinoma prostate možemo podijeliti na ranu i definitivnu. Rana dijagnostika temelji se: digitorektalni pregled, PSA i transrektalni ultrazvuk prostate. Karakterističan nalaz za karcinom prostate kod digitorektalnog nalaza jest tvrd opipljiv čvor u perifernoj zoni prostate, gdje je u 70-75% oboljelih i ishodište karcinoma. S obzirom na stupanj diferencijacije stanica i dob bolesnika, planira se dalje liječenje. Stupanj proširenosti bolesti određuje se kompjutoriziranom tomografijom (CT), magnetskom rezonancom (MR) ili ultrazvukom. U procjeni metastaza u kostima važnu ulogu ima scintigram kostiju.

Liječenje
Liječenje karcinoma prostate ovisi o stupnju stanične diferencijacije, stupnju proširenosti bolesti te o dobi i kliničkom stanju bolesnika. U mlađih bolesnika, u kojih očekujemo dulje trajanje života, primjenjuju se radikalni zahvati -kirurško odstranjenje prostate ili radikalnog zračenja, dok se u starijih bolesnika, s očekivanim kraćim trajanjem života, zbog opasnosti od komplikacija agresivnijeg liječenja, primjenjuju se palijativni terapijski postupci.

Terapija može biti kirurška, terapija radijacijom ( radioterapija, zračenje) ili hormonalna terapija, ponekad kombinacija antiandrogenih hormona i citostatika.Svi navedeni postupci su metode liječenja prostate koji se mogu primjenjivati samostalno ili kombinirano. Budući da su većina tih tumora spororastući tumor niskog stupnja zlućudnosti, stope preživljenja su izvrsne kod osoba kod kojih je dijagnosticiran u ranom stadiju.

Svi oblici liječenja zahtijevaju periodično praćenje bolesnika, četiri puta godišnje. Karcinom prostate obično dobro reagira u prvih godinu-dvije na takav tip terapije, ali nakon nekog vremena može prijeći u tzv. "hormon refraktorni karcinom prostate" koji zahtijeva ili promjenu antiandrogene terapije ili liječenje metastaza kemoterapijom i/ili radioterapijom. Osim postoperacijskih vrijednosti PSA, važno je pratiti i vrijednosti jetrenih proba, koje govore o stupnju oštećenja jetara antiandrogenima, vrijednosti alkalne fosfataze koja upućuje na prisustvo metastaza u kosti. Prilikom svakog pregleda urolog će učiniti UTZ bubrega, kako bi se na vrijeme dijagnosticirala eventualna blokada mokraćovoda malignom bolešću. Prevencija karcinoma prostate postiže se redovitim i periodičnim praćenjem muškaraca nakon 50. godine. Jednom godišnje svaki muškarac nakon 50. godina trebao bi obaviti urološki pregled, koji podrazumijeva digitorektalni pregled upotpunjen vrijednostima PSA.