Karcinom štitnjače

Štitnjača (lat. glandula thyroidea) je žlijezda sa unutrašnjim izlučivanjem, budući da svoje hormone koje proizvodi izlučuje izravno u krv. Sastoji se od dva režnja koja su međusobno spojena suženim dijelom, ima oblik leptira. Smještena je u donjem dijelu vrata, ispred grkljana, neposredno ispod Adamove jabučice.

Količinu hormona koje stvara štitna žlijezda određuje i prilagođava jedna druga žlijezda koja je smještena u mozgu , a nazivamo je hipofizom. Drugi dio mozga, hipotalamus, pomaže hipofizi da obavi svoju zadaću. Hipotalamus šalje informaciju hipofizi. Hipofiza, pak, kontrolira rad štitnjače. Š titnjača, hipofiza i hipotalamus zajednički kontroliraju količinu hormona štitnjače u vašemu tijelu.

Sumnja da bolesnik ima karcinom veća je u mlađoj dobi, kod muškaraca, ako se radi o solitarnom, hladnom čvoru kod scintigrafije, tvrdom čvoru koji je naglo narastao i ako u anamnezi postoji podatak o zračenju glave, vrata, prsnog koša, posebno u dojenačkoj dobi. Obično se otkrije čvor na vratu koji nema nikakvih drugih simptoma.

Klinički manifestni karcinomi štitnjače čine do 1% svih karcinoma. Većina karcinoma štitnjače su dobro diferencirani te nastaju od folikularnog epitela. Najčešći je papilarni karcinom, sa zastupljenošću od oko 65%, žene obolijevaju 2 do 3 puta češće nego muškarci, a češći je u mlađoj dobi, no u starijoj dobi je maligniji. Folikularnih karcinoma štitnjače ima oko 25%, češći je u starijih osoba i u muškaraca, a maligniji je od papilarnog, te se širi krvnim putem i stvara udaljene metastaze.

Dvije vrste karcinoma štitnjače koje u pravilu ne nakupljaju radiojod su medularni i anaplastički karcinom. Anaplastički tumor je srećom rijedak i ima vrlo lošu prognozu. Etiologija karcinoma štitnjače dobrim dijelom nije razjašnjena. Prognoza za svakoga bolesnika s karcinomom štitnjače ovisi poglavito o tipu karcinoma, o njegovoj proširenosti, o dobi bolesnika u vrijeme postavljanja dijagnoze, kao i o drugim čimbenicima.

Simptomi
Većem riziku izložene su i osobe s karcinomom štitnjače u obiteljskoj anamnezi, kao i osobe koje su bile izložene visokoj razini zračenja iz okoliša. U većini slučajeva, međutim, nije poznat razlog nastanka karcinoma štitnjače. Karcinom štitnjače obično otkriju sami bolesnici, koji uoče ili napipaju izraslinu ili čvor na prednjoj strani vrata. Čvor može opaziti i liječnik pri redovnom pregledu. Liječnik može utvrditi postojanje čvora na štitnjači laganim pritiskom na štitnu žlijezdu. Taj postupak može u bolesnika izazvati samo malu nelagodu. U većini slučajeva ti su čvorovi, nasreću, dobroćudni. Samo se 5% do 10% čvorova pokaže zloćudnima.

Dijagnoza
Ako liječnik otkrije čvor, vjerojatno će preporučiti daljnje pretrage i to: pretrage krvi (kako bi se odredile vrijednosti hormona štitnjače), scintigrafiju štitnjače (kako bi se oslikala cijela štitnjača), biopsiju štitnjače (kako bi se utvrdilo sadržava li čvor kancerogene stanice). Liječnik obično preporuča aspiracijsku punkciju tankom iglom kako bi se utvrdilo je li čvor dobroćudan ili zloćudan. Prilikom te pretrage u štitnjaču se uvodi mala igla kako bi se uzeo komadić tkiva za daljnju laboratorijsku analizu. Pretraga traje kratko, sigurna je i obično izaziva malu nelagodu. U većini slučajeva, nasreću, zloćudni čvor u štitnjači raste vrlo sporo.

Liječenje
Liječenje se sastoji od totalnog odstranjivanja štitne žlijezde, čak i kada bolest nije obostrana, te također odstranjivanja pripadajućih limfnih čvorova. Kirurškim putem prvo se odstrani štitna žlijezda i taj se postupak naziva tireoidektomijom. Nakon kirurškoga postupka liječnik će propisati uzimanje hormona štitnjače koji se zove levotireoksin (LT4) kako bi se tako nadomjestio hormon koji je prirodno lučila štitna žlijezda. Nakon početnoga liječenja, vjerojatnost da će se bolest vratiti mala je u 2/3 osoba kojima je dijagnosticiran dobro diferencirani karcinom štitnjače, osobito ako je odmah otkriven i liječen. Zbog toga su redoviti kontrolni pregledi tijekom ostatka života toliko važni, poglavito prvih 5 do 10 godina nakon kirurškoga postupka, jer je tada rizik od povratka bolesti najveći.