Kronična opstrukcijska bolest pluća
Kronična opstrukcijska bolest pluća je danas u svijetu prihvaćen termin za skup kliničkih obilježja do sada označavanih brojnim i različitim nazivima, pojedinačno ili u kombinaciji, kao što su: emfizem pluća, kronični bronhitis, kronični opstruktivni bronhitis, kronični bronhitis i emfizem, kronična opstrukcija zračnog protoka, kronično ograničenje zračnog protoka, kronična opstrukcija dišnih putova, ne-reverzibilna opstruktivna bolest dišnih putova, kronična opstruktivna bolest dišnih putova, kronična opstruktivna bolest pluća kao i neki oblici kronične trajne astme.
Kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) je među glavnim uzrocima pobola i smrtnosti u svijetu, a broj oboljelih i umrlih je u porastu, te predstavlja značajan javno-zdravstveni problem.
Mnogi ljudi godinama pate od ove bolesti, te umiru prije vremena zbog njenih posljedica. KOPB je trenutno četvrti najčešći uzrok smrti na svijetu.
Oštećenja pluća do kojih dolazi uslijed KOPB-a ne mogu se izliječiti. U prvim fazama bolesti javlja se otežano disanje i povremeni napadaji kašljanja. U početku mnogi ljudi čak ni ne znaju da boluju od KOPB-a. Prvi simptomi KOPB-a su obično opći osjećaj bolesti, kratki dah, kašljanje i sl., no kako bolest napreduje simptomi se sve više pogoršavaju.
U većini slučajeva KOPB je uzrok i posljedica pušenja. Osim aktivnog pušenja što je u 90 % slučajeva uzrok ove bolesti, uzrok može još biti i pasivno pušenje, izloženost nadražljivcima i onečišćivačima, nasljedni faktor, dječje respiratorne infekcije. KOBP je učestaliji i kod osoba izloženih organskim i anorganskim prašinama, dimovima varenja i aerosolima.
Klinička dijagnoza KOPB-a temelji se na simptomima bolesti, ali se pouzdano može ustanoviti jedino objektivnim mjerenjem plućne funkcije koje pokazuje opstrukciju zračnog protoka (spirometrija). Glavno obilježje KOPB-a je nepotpuna reverzibilnost ograničenog zračnog protoka, iako odgovarajuća terapija može dovesti do određenog poboljšanja vrijednosti opstrukcije zračnog protoka i/ili klinički značajnih simptoma. Prestanak pušenja je najučinkovitija trenutačna i pojedinačna mjera u cilju smanjivanja rizika za nastanak KOPB i usporavanja razvoja ove bolesti i smanjenja rizika od nastanka daljnih oštećenja. .
Stoga, dijagnoza KOPB-a u kliničkoj praksi zahtijeva: postojanje anamnestičkih podataka o kroničnim progredirajućim simptomima (kašalj i/ili piskanje u prsima, i/ili otežano disanje – zaduha), objektivni nalaz opstrukcije dišnih putova (idealno spirometrijskim testiranjem), koja se ne vraća na normalu unatoč terapiji. Pri dijagnozi pomažu podaci o navici pušenja, budući da su bolesnici s KOPB-om uglavnom pušači. Obično se ustanovi pušačka navika od preko kutije cigareta dnevno dugi niz godina, premda se KOPB ponekad javlja i u nepušača.
Na temelju simptoma i poremećaja plućne funkcije utvrđujemo stupnjeve KOPB-a: blagi, umjereni, teški i vrlo teški oblik. Prema stupnjevima se individualno određuje i lijekovi. Svi pušači koji imaju kronične simptome kašlja i iskašljavanja, a još uvijek urednu plućnu funkciju su rizični za nastanak KOPB-a i obavezno jednom godišnje trebaju na spirometriju. Oboljelima koji uz simptome imaju i oštećenje plućne funkcije preporuča se liječenje inhalacijskim oblicima lijekova, koji udahom dospijevaju do periferije pluća i tako utječu na suženje dišnih putova i upalu.
Bronhodilatatori za lakše disanje
Osnovnim lijekovima smatraju se simptomatski koji dovode do širenja dišnih putova - bronhodilatatori. Postoje oni kratkog i brzog djelovanja i uzimaju se po potrebi, za razliku od onih dugog djelovanja koji se uzimaju redovito i u kombinaciji dva ili tri, u sva tri stupnja KOPB-a. Protuupalni lijekovi su iz grupe inhalacijskih kortikosteroida, a rabe se u liječenju teških oblika KOPB-a.
Bitan učinak lijekova je i smanjenje učestalosti pogoršanja bolesti koje zahtijeva bolničko liječenje, a ponekad i liječenje kisikom. KOPB bolesnici koji imaju niske vrijednosti kisika u krvi moraju ga nadoknađivati putem posebnih izvora kisika - koncentratora za kućnu upotrebu. Liječenje kisikom mora biti svakodnevno, a noću je obavezno.
Razlikovanje teškog KOPB-a od teške kronične astme otežano je jer se određeni manji stupanj poboljšanja FEV1 (reverzibilnost) može postići primjenom bronhodilatatora u obje bolesti. Štoviše, patoanatomske promjene bronhalne astme u velikim dišnim putovima mogu biti zajedno prisutne s onima u KOPB-u, gdje su dominantno zahvaćeni mali dišni putovi. Javljaju li se ovakve pojave češće nego što je za očekivati ili su slučajne, za sada nije poznato. Međutim, neki bolesnici s KOPB-om imaju patohistološke promjene upale u dišnim putovima koja može povoljno odgovoriti na protuupalnu terapiju. Prisutnost ili odsutnost kašlja i sputuma, sviranje u prsima u bilo koje doba dana i noći, djelomičan odgovor na primjenu bronhodilatatora ili obiteljska anamneza o bolesti pluća obilježja su koja nisu dovoljna razlikovanju između kronične astme i KOPB-a. Međutim, pozitivna anamneza o teškom pušenju, znači emfizema na radiološkom prikazu pluća, snižen transfer čimbenik i kronična hipoksemija upućuju više na dijagnozu KOPB-a. Atopija i značajno poboljšanje spirometrijskih testova nakon primjene bronhodilatatora govore o postojanju astme.