Ljoskavac

Latinski naziv: Physalis alkekengi L.
Ljekarničko ime: Fructus, Baccae Alkekengi
Drugi nazivi: ljoskavac, pogančeva trava, pljuskavac, lampion, mjehurica.

Ljoskavac je uspravna, slabo razgranata biljka, visine do 80 cm. Listovi su jajasto trouglasti. U gornjem delu je pokrivena dlačicama. Sočne i slatkaste, veoma ukusne bobice istovremeno su i kiselkastogorkog ukusa. Cvjetovi su zvonasti, zelenkasto-bijele boje. Plod je crvena sjajna boba, zatvorena pojedinačno u jako nabreklu poput opne napuhnutu više uglatu čašku. Plod sazrijeva u ranu jesen. Treba pripaziti da plod ne dođe u dodir sa čaškom koja je vrlo gorka (ovojnica sadrži otrovni i gorak glikozid fizalin). Ljoskavac raste po šikarama, vinogradima i svijetlim šumama.

Ljekoviti dijelovi biljke
Sabire se zreo plod u jesen i suši na umjetnoj toplini na peći ili u pećnici. Kad je suh mora pod prstima šuštati. Svoju crvenu boju mora zadržati i nakon sušenja. Koriste se samo zrele bobice, jedu se sirove ili prerađene u sok. Najčešće se jedu ušećerene ili kandirane, kao dodatak voćnim salatama, slatkim umacima i prelivima, prerađuju se i u pekmez, džem i kompot, no prije kuhanja, sirove bobice se kratko stave u zamrzivač da se ukloni gorak ukus.

Kontraindikacije: preporuka je stručnjaka, da dnevni unos je najviše 20 sirovih bobica.

Ljekovito djelovanje
Suh plod upotrebljava se kod poteškoća u mokrenju, kronične upale bubrega i mokraćnog mjehura, pomaže kod izbacivanja vode iz organizma, ali i pijeska i kamenca iz bubrega. Vruć čaj od ploda ljoskavca podstiče znojenje i smanjuje povišenu temperaturu. Regulira i olakšava menopauzu.

Recepti
Kao čaj 20 g na pola litre vina ili vode kuhati 1-2 minute. Preko dana piti u gutljajima. Ne smije se često i duže vrijeme uzimati jer truje želudac.