Lumbago

Lumbago (Bol u leđima, križobolja, lumboishialgija) -prema epidemiološkim podacima zapadnih zemalja, 50 do 80 posto stanovništva ima ili je imalo najmanje jednom u životu križobolju (lumbalni sindrom). Premda se križobolja javlja uglavnom u srednjoj i starijoj dobi, može se javiti već u mlađim dobnim skupinama. Postoje brojni uzroci koji mogu dovesti do lumbalnog sindroma, najčešće su to degenerativne promjene kralježnice, traumatski uzrokovane promjene, upalne promjene, tumori, prirođene i razvojne anomalije.

Križobolja može nastati i postupno bez neposrednog povoda, postati kronična zbog "trošenja" hrskavice na zglobovima i "starenja" međukralježničkog jastučića. Započne li bol u križima i širi se duž stražnje vanjske strane jedne ili obje noge, a popraćena je trnjenjem, slabošću mišića i gubitkom osjeta u nozi, riječ je o lumboishialgiji. Takva bol može biti dugotrajna i ponavljajuća.

Starenjem se pojavljuju i promjene na našoj kralježnici, a isto tako mišićni tonus postaje sve slabiji dok kralježnica postaje sve podložnija oštećenjima i ozljedama.

Simptomi
Klinička slika akutnog lumbalnog ili lumbosakralnog sindroma karakterizirana je uglavnom naglim početkom, bolesnik često opisuje nagli pokret ili naglo dizanje težeg tereta ili naglog ohlađenja i bolesnik ima osjećaj "da ga je nešto presjeklo". Bol se pojačava čak i pri najmanjem pokretu, kihanju ili kašljanju. Postoji povišen tonus tzv. paravertebralnih mišića, a zbog bolova je ograničena pokretljivost kralježnice. Lumboishialgija je naziv za bol koja počinje u leđima i širi se uzduž noge, a uz bol su prisutni i osjećaji trnjenja, slabost mišića ili pak ispad bilo kakvog osjeta u pojedinom dijelu noge.

Križobolja može nastati zbog poremećaja mišićno-koštanog sustava, neuroloških bolesti ili se javlja kao refleksni simptom kod bolesti unutarnjih organa. Pogoduju joj način života i navike kao što su predugo sjedenje, premalo kretanja, prekomjerna težina, zatim premekani ležaj, loše držanje, spuštena stopala. Ipak, možemo reći da je kronična napetost i nategnuće mišića donjeg dijela leđa najčešći uzrok lumbaga, dok je prolaps međukralježničkog diska najčešći uzrok išijasa.

Dijagnoza
Pretrage kralježnice bolesnika s križoboljom započinju anamnezom i kliničkim pregledom. Slijede osnovne laboratorijske pretrage (SE, KKS, po mogućnosti ALP i CRP, mokraća) i radiološka dijagnostika, ali tek nakon smirivanja akutnih simptoma. Kod sumnje na oštećenje živaca pritiskom radi se elektromioneurografija. Dijagnostika je uvelike poboljšana uporabom kompjutorizirane tomografije (CT) i magnetske rezonance (MR), koje omogućuju primjeren prikaz kralježnice i sadržaja u njenom kanalu.

Liječenje
Kod prvog nastupa križobolje, ako je anamneza tipična, a kliničkim pregledom se ne nalazi neuroloških ispada, preporuča se uzimanje nesteroidnih antireumatika (NSAR) te fizikalna terapija. Konzervativno liječenje se sastoji od strogog mirovanja na tvrđem krevetu, ali ne dulje od pet do sedam dana jer previše vremena provedenog u mirovanju slabi zaštitne mišiće leđa, pa se na taj način samo produlje trajanje simptoma. Medikamentozna terapija, pored već navedenih nesteroidnih antireumatika koji se najčešće primjenjuju u akutnoj fazi, može uključivati i opioidne analgetike ako bolovi ne popuštaju.

Lokalno se preporučuje lagana masaža uz utrljavanje antireumatske kreme. Ako te mjere ne dovedu do poboljšanja, treba se obratiti liječniku-fizijatru koji će odrediti ciljanu fizikalnu terapiju ili i eventualne dijagnostičku obradu nakon čega se, ovisno o nalazima, preporuča daljnje uzimanje nesteroidnih antireumatika ili se preporuča operacija u slučajevima kada postoji značajan pritisak na korijene živca ili na samu kralježničnu moždinu.

Izuzetnu važnost u liječenju kronične križobolje ima redovita zdravstvena tjelovježba (kineziterapija), koja se mora naučiti pod nadzorom fizioterapeuta. Svrha vježbi je razgibavanje i održavanje pokretljivosti slabinskog dijela kralježnice te jačanje mišića. Ne smije se zaboraviti i na važnost ispravnog držanja tijela.