Meningitis

Meningitis je upala zaštitnih ovojnica koje obavijaju mozak i leđnu moždinu, a koje poznajemo i kao moždane ovojnice s odgovarajućim promjenama u likvoru. Upalu mogu prouzročiti infekcije virusima, bakterijama ili drugim mikroorganizmima, rjeđe i lijekovima. Meningitis je bolest koja može ugroziti život, jer je upala u blizini mozga i leđne moždine pa se stoga to stanje smatra hitnim slučajem. Može se podijeliti na gnojni, serozni i hemoragični menignitis.

Bakterijski i virusni meningitis su zarazne bolesti, međutim niti jedna od njih u onoj mjeri kao prehlada ili gripa. Oba se oblika meningitisa prenose kapljičnim putem, iz dišnog sustava, za vrijeme bliskog dodira poput ljubljenja, kihanja ili kašljanja od strane zarazne osobe, ali ne i samo udisanjem zraka u prostoriji u kojoj se nalazila osoba s meningitisom. Virusni meningitis tipično uzrokuju enterovirusi, a najčešće se širi fekalnim putem. Opasnost od zaraze se može smanjiti promjenom ponašanja koje dovodi do zaraze.

Najčešći simptomi meningitisa su glavobolja i ukočenost vrata koji su povezani s groznicom, smetenošću ili promijenjenim stanjem svijesti, povraćanjem te preosjetljivosti na svjetlost (fotofobija) i glasne zvukove (fonofobija). Djeca često pokazuju samo nespecifične simptome kao što su razdražljivost i mamurluk. Ako se pojavi i osip može se raditi o posebnom uzroku meningitisa. Meningitis uzrokovan meningokoknom bakterijom može, na primjer, pratiti karakterističan osip.

Do menigitisa može doći zbog:
a) patoloških komunikacija – između nosnih šupljina i intrakranijalnog prostora (frakture, kirurški zahvati, meningocele) koji mogu biti stečeni i/ili prirođeni
b) nesterilinih lumbalnih punckija i kirurških zahvata – uzročnici su najčešće Proteus, Ps.aeruginosa, Klebsiela
c) širenje upalnog procesa – iz okolice, kosti glave, moždanog apscesa
d) iz žarišta – najčešće pluća (pneumonija, apsces, bronhiektazije), srca (endokarditis), kosti (osteomijelitis)
e) iz upala mozga
f) upale u subarahnoidalnom prostoru – sinusitis, otitis, apsces

Klinička slika: opći simptomi (temperatura, glavobolja, mučnina, klonulost…). Specijalni simptomi se mogu svrstati u 3 skupine:
a) meningitični ili meningealni – glavobolja, mučnina, povraćanje, konvulzije, spazmi mišića
b) simptomi encefalitisa – fotofobija, hiperalgezija, motorička podražljivost, epileptiformni grčevi
c) simptomi oštećenja živaca – bulbomotorni živci, facijalis.

Osim tih simptoma dolazi i do promjena u likvoru kao što su promjena tlaka (povišenje), izgleda (zamućenje), povećanje broja stanica, biokemijske promjene (bjelančevine povišene, šećer snižen), a mogu biti prisutni i uzročnici bolesti.

Punkcija likvora dijagnosticira ili isključuje meningitis. Igla se ubode u kanal kralježnice kako bi se izvukao uzorak cerebrospinalne tekućine (CSF), koja okružuje mozak i leđnu moždinu. Cerebrospinalna tekućina se ispituje u laboratoriju. Prvi korak u liječenju akutnog meningitisa je neposredna primjena antibiotika i, ponekad, antivirusnih lijekova. Kortikosteroidi se također mogu primijeniti kako bi se izbjeglo širenje upale. Meningitis može dovesti do ozbiljnih dugotrajnih posljedica kao što su gluhoća, epilepsija, hidrocefalus i smanjene umne sposobnosti. To se ponajprije dešava, ako se bolest odmah ne liječi.