Milogled
Latinski naziv: Sanicula europaea L.
Drugi nazivi: zdravčica, europska zdravčica
Milogled ili zdravčica (Sanicula), subkozmopolitski biljni rod s oko 40 vrsta trajnih zeleni iz por. štitarki (Apiaceae). U hrvatskoj flori zastupljena je samo vrsta, europski milogled (S. europaea).
Milogled je zeljasta trajnica sa zadebljalim podankom i prizemnim, dlanasto razdijeljenim listovima. Bezlisna, do 50 cm visoka stabljika na vrhu nosi sitne bijele ili crvenkaste cvjetove u cvatu sastavljenom od glavičastih štitaca. Korijen ove biljke je debeo i duboko u zemlji. Listovi su prizemni, nasuprotni i nazubljeni, sastavljeni u 5 listova na dugim peteljkama. Plod je bodljikava glavica sa kukicama, okrugla i slična čičku, sa sjemenkom. Raste pretežito u hrastovim i bukovim šumama od nizina do gorskih područja. Cijela je biljka ljekovita (Radix i Herba Saniculae); rabi se kao adstringens, ekspektorans i stiptik (sredstvo za stezanje tkiva).
U narodnoj medicini i do danas se očuvala primjena za zaustavljanje krvarenja, bolesti krvi, tegobe dišnih organa i puteva, bolesti želuca i crijeva (krvarenja čira na želucu ili dvanaestiku, krvarenje crijeva, ulcerozni kolitis, polipi), bolesti grla i usne šupljine (upale i infekcije, krvarenje zubnog mesa), bolesti kože (ogrebotine, porezotine, ranice, rane, atopijski ekcem, osipi, dječije kraste, lišajevi). Koristi se u homeopatiji zaliječenje bolesti želuca, čira na želucu te komplikacija crijeva i želuca. Dobro se slaže sa biljkama koje imaju slično djelovanje u zaustavljanju krvarenja.
Svi su dijelovi biljke ljekoviti. Cvjeta od lipnja do srpnja. Za lijek se sakuplja čitava stabljika prije cvjetanja, a korijen ljeti i u jesen. Bere se list, cvijet i korijen ili gornji dio biljke u cvatu. Korijen se bere ili u rano proljeće kad biljka nikne, ili u jesen. Biljku sušimo na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Suha biljka ima slab miris i gorak, trpak okus. Osušeni crni korijen je vlaknast i ima trpak, pomalo oštar okus.
Važna je i uporaba izvana, kod rana i kožnih čireva koji ne zacjeljuju te kod tupih ozljeda s modricama. Pritom važnu ulogu ima alantoin, koji potiče nastajanje novog tkiva. Zacjeljivanje potiču i saponini koji sprječavaju rast mikroorganizama i gljivica.
Napomena: Ne preporučuje se uzimanje trudnicama te osobama koje boluju od angine pektoris, skleroze, bubrežnih tegoba, itd. Zbog razmjerno velike količine saponina, uzimati samo preporučene količine.
Čaj:
Dvije čajne žličice droge spravljamo kao oparak. Kod želučanih tegoba, proljeva i krvarenja iz bubrega pijemo po jednu do dvije šalice na dan. Tako ga koristimo i izvana za ispiranje, obloge kod gnojnih rana i čireva te za grgljanje kod upalnih procesa u usnoj šupljini.
1 jušna žlica usitnjenog bilja, 2 dl vode - bilje prelijemo vrućom vodom, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo, pijemo 1-2 šalice čaja na dan s medom.
Ovaj čaj rabimo i za spremanje obloga, a u tom slučaju možemo skuhati i jači čaj.
Tinktura - 200 grama usitnjenog korijena i biljke u cvatu, 1 litra 70% alkohola, močimo u alkoholu 30 dana bilje, te procijedimo, uzimamo 3 puta na dan po 10-5 kapi s malo vode ili čaja.