Mononukleoza
Infektivna mononukleoza je akutno oboljenje retikuloendotelnog i limfatičnog sistema, virusne etiologije poznata i kao bolest "poljupca". Smatra se da je uzročnik infekciozne mononukleoze u većini slučajeva uzrokovan Epstein -Barrovim virusom (EBV), a u manjem dijelu i citomegalovirusom (CMV). Infektivna mononukleoza je zarazna bolest koja se javlja najčešće kod djece i mladih ljudi.
Javlja se najčešće sporadički, rjeđe epidemijski. Epidemije infekciozne mononukleoze obično pokazuju sezonski karakter i pojavljuju se u proljeće ili u jesen. Sporadički slučajevi naprotiv nisu vezani na određeno godišnje doba. Budući da se bolest javlja najčešće sporadički, uzročnik bolesti, čini se, nije jako infekciozan ili je pak za prijenos bolesti potreban intimniji oralni kontakt, EBV virus se prvenstveno prenosi putem sline, stoga i je poznata kao bolest "poljupca".
Klinički je karakterizirana febrilnim stanjem, generaliziranim povećanjem limfnih čvorova, povećanjem slezene i jetre te čestom pojavom angine. Uz to nastaju i karakteristične promjene u bijeloj krvnoj slici s izrazitom limfocitozom, uz pojavu patoloških limfocita, a u serumu bolesnika javljaju se heterofilna antitijela. Angina, koja se vrlo često javlja kod te bolesti, posljedica je sekundarne bakterijske infekcije, koja nalazi pogodno tlo na primarno oštećenom limfnom aparatu grla. Stoga se angina obično javlja tek nakon povećanja limfnih čvorova na vratu. Uzročnici angine mogu biti različite patogene bakterije (hemolitički streptokok, fuziformni bacili i spirohete itd.). Prognoza infekciozne mononukleoze općenito uzevši dobra je, no imajući na umu mogućnost pojave komplikacija, bolest ne treba shvaćati suviše olako.
Simptomi
Inkubacija infekciozne mononukleoze je 5-15 dana. Bolest se javlja s povišenjem temperature, malaksalošću, gubitkom apetita, groznicom i drugim općim simptomima infekcije, kojima se pridružuju karakeristični simptomi u obliku generaliziranog povećanja limfnih čvorova, povećanje slezene i jetre te česte pojave angine. Limfni čvorovi obično su povećani u svim palpaciji pristupačnim regijama. Većinom su najjače otečeni vratni limfni čvorovi, to poglavito angularni.
Povećanje slezene i jetre redovito su simptomi infekciozne mononukleoze. Naročito je upadljivo izrazito povećanje slezene, koja se obično pipa za i, 2 pa i 3 prsta ispod rebranog luka. Temperatura, koja je redoviti simptom infekciozne mononukleoze, obično se kreće između 38 i 39 °C. Ona nije karakteristična tijeka, a traje većinom 6-10 dana, katkada i dulje. Ostali opći infekciozni simptomi ponajčešće nisu osobito jako izraženi, tako da bolesnici pružaju obično sliku lakšeg ili srednje teškog oboljenja.
Navedeni simptomi infekciozne mononukleoze dolaze svi zajedno ili su neki od njih naročito istaknuti, odnosno nedostaju. Akutna faza bolesti kod infekciozne mononukleoze traje obično 7-14 dana. Nakon toga vremena temperatura se normalizira uz nestanak općih simptoma bolesti. Od specijalnih simptoma padom temperature nestaju i upalne promjene u grlu, dok povećani limfni čvorovi i slezena perzistiraju još nekoliko tjedana ili čak mjeseci uz vrlo sporu regresiju.
Komplikacije: rijetke su, uključuju meningitis, encefalitis, meningoencefalitis, intersticijska pneumonija, miokarditis, hepatitis.
Dijagnoza
Za potvrdu dijagnoze infekciozne mononukleoze traži se u svakom slučaju nalaz karakterističnih hematoloških promjena. Kod toga treba imati na umu da se one u različitim fazama bolesti mijenjaju. U toku infekciozne mononukleoze nastaju u krvi bolesnika i karakteristične imunobiološke pojave koja omogućuju serološku dijagnozu bolesti. Prisutnost EBV-specifičnih antitijela -ovi serološki testovi sa sigurnošću dijagnosticiraju EBV infekciju, a mogu se napraviti odmah.
Bolesnici s mononukleozom uzrokovanom citomegalovirusom (CMV) u prosjeku su stariji i obično je bolest karakterizirana upalom grla i temperaturom. Upala grla i povećanje limfnih čvorova rjeđe nastaju. Bolest nastaje podmuklije i sporije prestaje nego bolest uzrokovana Epstein-Barrovim virusom. Dijagnoza se postavlja izolacijom virusa u krvi ili specifičnim antitijelima na CMV.
Liječenje
Liječenje infekciozne mononukleoze uglavnom je simptomatsko. Ono se u većini slučajeva može provoditi u kućnoj njezi. Najvažnije su mjere mirovanje i lagana hrana s dovoljno tekućine. Naročito je važno izbjegavanje svih tjelesnih napora kao i grube palpacije slezene zbog opasnosti rupture toga organa. Kod anginoznog oblika bolesti treba davati antibiotik penicilin, u skladu s mišljenjem da je angina kod infekciozne mononukleoze posljedica sekundarne bakterijske infekcije. Penicilin kao ni drugi antibiotici nemaju nikakva utjecaja na ostale pojave bolesti pa ne mijenjaju uobičajeni tijek bolesti.
Za sprječavanje širenja bolesti preporučuje se izbjegavati kontakt sa slinom osoba koje su nedavno preboljele mononukleozu. Osobe sa nedavnom EBV-infekcijom ne bi smjele donirati krv.
Literatura:
· E. Pfeiffer, Driisenfieber, Jahrbuch fur Kinderheilkunde unđ physiche Erziehung, 29/1889, 257-264.
· J. R. Paul i W. W. Bunnell, The Presence of Heterophile Antibodies in Infectious Mononucleosis, The American Journal of the Medical Sciences, 153/1932, 90-104.
· Icon Health Publications, Infectious Mononucleosis -A Medical Dictionary, Bibliography, and Annotated Research Guide to Internet References, Oct 2004