Naprstak

Latinski naziv: Digitalis lanata Ehrh.
Drugi nazivi: vunasta pustikara, besnik, žućkasta pustikara

Naprstak ili pustikara je dvogodišnja ili višegodišnja biljka iz porodice zijevalica (Plantaginaceae ) sa snažnom, do 1,5 m visokom, stabljikom. U prvoj godini tvori prizemnu lisnu rozetu, u drugoj godini jednostavnu, crvenkastu stabljiku s listovima. Listovi su nasuprotni, dugački i kopljasti, trepavičavi po rubovima. Vršni cvat je žljezdano dlakavi grozd s velikim zaliscima. Vjenčić je poput trublje, dvousnat, bjelkast, žutosmed ili smed, sa smeđim ili ljubičastim rebrima s unutrašnje strane.

Cvjeta od lipnja do srpnja. Plodovi su jajoliki tobolci s mnogo smeđih sjemenki. Čitava biljka je otrovna. Vunasta pustikara potječe s toplijih područja Balkana. Za potrebe farmaceutske industrije uzgaja se na poljima.

Aktivni sastojci: listovi sadrže kardiotonične glikozide, među kojima prevladavaju lanatozidi A, B i C, koji se zasnivaju na aglikonima digitoksigenina, gitoksigenina i digoksigenina; pojedine se tvari, ovisno o strukturi, razlikuju po stupnju u kojem ih probavni sustav može apsorbirati, a o tome uvelike ovisi njihov učinak. Njegovo izravno djelovanje na srčani mišić i glatke mišiće žila, a posredno na tzv. nervus vagus, pojačava snagu srčanih otkucaja, smanjuje njihovu brzinu i smanjuje provodnost atriovaskularnog nodusa (djeluje antiaritmično). Biljka je vrlo otrovna.

Ljekoviti dijelovi biljke
Listovi se beru u prvoj godini uzgoja, krajem listopada. Prikupljeni materijal obraduje se dok je svjež ili se brzo posuši u jakim sušarama. Dobro osušena biljka ima prirodnu zelenu boju, bez mirisa je i gorka je okusa i šalje na daljnju obradu.

Ljekovito djelovanje
Biljka se koristi kod slabosti srca, bilo da je ono prošireno ili mlohavo kao posljedica kroničnog prenaprezanja (na primjer zbog visokog krvnog tlaka ili kronične ishemije), te u slučaju nekih nepravilnosti u radu srca; nadalje, droga poboljšava učinak liječenja diureticima. Sama se biljka danas ne upotrebljava, već služi kao sirovina za izoliranje glikozida, koje je potrebno dozirati pod stalnim kliničkim nadzorom.

Naprstak je otrovna biljka – sadrži glikozide koji mogu izazvati trovanje, stoga treba biti oprezan s njim, pogotovo s djecom. Toksičnost glikozida iz biljke povećava se ako se istodobno daje kalcij; smanjuje se istodobnim davanjem kalija. Znak predoziranja može biti anoreksija, mučnina, a u težim sučajevima i povraćanje te smetnje vida. U tim slučajevima bolesnik treba odmah posjetiti liječnika.