Peptički ulkus

Ulkus digestivnog trakta bolest je, koju je imao svaki deseti čovjek barem jednom u tijeku svog života. Tako česta pojava te bolesti upućuje na posebnu pozornost pri dijagnozi, liječenju i prevenciji. Oko 10% ljudi je imalo peptički ulkus barem jednom u toku svog života, a 2-3% ljudi oboljeva svake godine od te bolesti. Bolest se javlja kod ljudi svih dobi, ali je znatno rjeđa kod mlađih. Ulkus dvanaesnika najčešće se prvi put javlja u dobi od 30 do 50 godina, a češći je kod muškaraca nego kod žena, dok se ulkus želuca najčešće javlja u dobi iznad 60 godina, a češći je kod žena nego kod muškaraca.

Što je peptički ulkus
Peptički ulkus (vrijed) otvorena je upala ili povreda zaštitnog sloja i sluznice na želucu, dvanaesniku (duodenumu) ili jednjaku. Ulkus nastaje pod djelovanjem klorovodične kiseline želuca i enzima pepsina, kada postoji oštećenje zaštitnog sloja na sluznici navedenih probavnih organa.

Uzroci
Danas je poznato da je oko 80% želučanog ulkusa i oko 90% ulkusa dvanaesnika posljedica upale i oštećenja zaštitnog sloja sluznice koje izaziva bakterija Helicobacter pylori. Ta bakterija nesmetano se zadržava u želucu zbog svoje otpornosti na želučanu klorovodičnu kiselinu izlučivanjem specifičnih enzima. Ostali mogući uzroci pojave peptičkog ulkusa posljedica su dugotrajne primjene nesteroidnih protuupalnih lijekova i lijekova protiv bolova, kao što su acetil-salicilna kiselina (aspirin), ibuprofen, diklofenak i drugi. Ti lijekovi oštećuju zaštitni sloj sluznice probavnih organa pa, zajedno s djelovanjem želučane klorovodične kiseline i enzima pepsina, oštećuju sluznicu i u dubljim slojevima, izazivajući vrijed.
Uzroci koji nisu primarno odgovorni za nastanak peptičkog ulkusa, ali mogu pridonijeti njegovom pogoršanju ili težem liječenju, jesu:

• pušenje, kod kojeg brojni kemijski spojevi otopljeni u slini povećavaju vjerojatnost za pojavu ulkusa te usporavaju proces ozdravljenja;
• kofein, koji stimulira izlučivanje klorovodične kiseline u želucu, povećava njenu koncentraciju i pojačava bol postojećeg ulkusa;
• alkohol kod alkoholičara izaziva oštećenje jetre i upalne procese na njoj, pa se isti mogu prenijeti i na dvanaesnik; smanjena je funkcija izlučivanja žučnih kiselina, pa se usporava i probava, zbog čega raste koncentracija želučane kiseline, koja jače oštećuje sluznicu probavnih organa i izaziva bol;
• psihičko-emocionalni stres (napetost), također, nije neposredno povezan s peptičkim ulkusom kao uzrokom, ali zbog smanjenog optoka krvi u probavnom sustavu, stres usporava probavni proces razgradnje hrane i time povećava koncentraciju želučane kiseline koja jače oštećuje sluznicu i izaziva pojačanu bol;
• dehidracija organizma (koja je vrlo česta pojava u starijih osoba, kod kojih je smanjen osjećaj žeđi) dovodi do usporavanja izlučivanja enzima i žučnih kiselina za razgradnju hrane, do veće koncentracije želučane kiseline, do trulenja hrane zbog dugog zadržavanja u probavnom sustavu i daljeg oštećenja sluznice probavnih organa, kao i do pojačanih bolova.

Simptomi
Najčešći je simptom peptičkog ulkusa je ravnomjerna i tupa bol, koja povremeno prestaje, pa se onda opet pojavljuje. Najintenzivnija je u zadnjoj fazi probave, kad je koncentracija želučane kiseline najveća, tj. 2-3 sata nakon obroka, ali se javlja i kod praznog želuca, ako je nečim potaknuto izlučivanje želučane kiseline (npr. glađu).
U ostale simptome možemo ubrojiti uglavnom one koji su posljedica usporene probave: nadutost, podrigivanje, mučnina i povraćanje.

Komplikacije
Moguće komplikacije kod ljudi s peptičkim ulkusom, posebno ako se ne liječe, jesu:
• krvarenje (kada ulkus prodre duboko u tkivo i ošteti krvne žile, dolazi do njihovog krvarenja i pojave krvi ili crne stolice, odnosno povraćanja krvavog ili crnog sadržaja),
• perforacija stijenke (kada ulkus probije stijenku probavnog organa, a hrana kroz otvor prodre u sterilnu trbušnu šupljinu i izazove tešku i opasnu upalu),
• suženje nekih dijelova i otežan prolaz hrane (kada je ulkus smješten na ulazu jednjaka u želudac ili na izlazu iz želuca i ulazu u dvanaesnik, gdje zbog oteklina može doći do suženja kanala za prolaz hrane i sprečavanja njenog prolaza dalje, što najčešće rezultira povraćanjem).

Dijagnostika
Prvi je postupak potvrda peptičkog ulkusa na osnovi simptoma, njegova lokacija, veličina i stanje rendgenskim putem i endoskopijom, s mogućom biopsijom tkiva u svrhu mikroskopske analize. Kako postoji razlika u liječenju peptičkog ulkusa kod uzroka bakterije Helicobacter pylori i ostalih uzroka te bolesti, neophodno je najprije utvrditi da li je bakterija uzrok ulkusa. U tu svrhu obavlja se pretraga krvi, daha, stolice i tkiva (kod obavljene biopsije). U krvi i stolici traže se antitijela na tu bakteriju, a u dahu se analizira sadržaj posebnog ugljika koji se oslobađa kada ta bakterija razgrađuje ureu.

Liječenje i prognoza
Liječenje peptičkog ulkusa kod prisustva Helicobacter pylori u osnovi se svodi na uzimanje antibiotika koji uništava tu bakteriju. Propisivanje ostalih lijekova ovisi o bolesniku, tj. o:
• bolesnikovoj dobi, općem zdravstvenom stanju i povijesti drugih bolesti,
• opsegu same bolesti,
• podnošenju pojedinih lijekova,
• očekivanom tijeku bolesti,
• bolesnikovom odnosu prema bolesti.
U ostale lijekove možemo ubrojiti one koji smanjuju koncentraciju želučane kiseline i one koji oblažu sluznicu zaštitnim slojem. U slučaju komplikacija nekada je neophodno provesti i kirurške zahvate. Pravilnim liječenjem postiže se izlječenje u oko 90% slučajeva.

Preporuke za način života
Preporuke pušačima za prestanak pušenja, zbog bržeg ozdravljenja i sprečavanja povratka peptičkog ulkusa, potpuno su opravdane. U prošlosti su liječnici preporučivali izbjegavanje hrane bogate začinima, masnoćama i kiselinama. Međutim, niti takva, potpuno bezukusna hrana nije dala neke značajnije rezultate u poboljšanju stanja bolesti peptičkog ulkusa, iako je ponekad zbog slabije iritacije nešto smanjivala osjećaj boli. Ono što je bitno kod peptičkog ulkusa (osim adekvatnog liječenja) jest izbor takvog načina života koji može popraviti tijek bolesti i osigurati brže izlječenje. Pritom treba obratiti pozornost na one elemente koji utječu na:
• smanjivanje upalnih procesa, kako u cijelom organizmu, tako i u probavnom sustavu,
• ubrzavanje probavnog procesa, zbog niže koncentracije želučane kiseline i sprečavanja trulenja hrane u probavnom sustavu.
Elementaran je način za smanjivanje upalnih procesa u organizmu onaj putem uravnotežene prehrane kojom se uspostavlja ravnoteža na razini antagonističkih parakrinih hormona. Osim toga u organizam je neophodno unositi dovoljnu količinu vode, radi detoksikacije cijelog organizma.

Uravnotežena prehrana
Osnovne preporuke u konzumiranju hrane mogu se svesti na sljedeće:
• hranu uzimati u 4-6 obroka dnevno, u isto vrijeme,
• jesti lagano, u malim količinama na malim tanjurima,
• ostatke hrane na tanjuru počistiti u smeće,
• potpuno eliminirati bilo kakve dodatke hrane nakon ili između obroka.
Zdrava prehrana treba kalorijski sadržavati svega 20-25% masti (pretežno nezasićenih masnih kiselina), 20-25% bjelančevina i 50-55% ugljikohidrata niskog glikemičkog indeksa bogatih vlaknima. Takva prehrana osigurava ravnotežu između antagonističkih parakrinih hormona.
Hrana treba svakodnevno sadržavati svježe povrće i svježe voće zbog organizmu potrebnih vitamina, minerala i ostalih fitonutrijenata, kao što su antioksidansi, radi držanja slobodnih radikala u organizmu pod kontrolom. Pri izboru hrane bogate bjelančevinama, kao što su mesne prerađevine, treba se više orijentirati na konzumiranje bijelog mesa peradi i ribe, jer crveno meso (a posebno iznutrice) sadrže znatne količine arahidonske masne kiseline, od koje se stvara grupa parakrinih hormona koji potiču upalne procese.

Zbog izuzetno korisnog djelovanja omega-3 masnih kiselina iz ribljeg ulja poželjna je konzumacija ribe barem 2-3 puta tjedno (ali treba izbjegavati ribu uzgajanu u zagađenim akvatorijima zbog sadržaja brojnih toksina i teških metala – posebno žive). Omega-3 masne kiseline posrednim putem smanjuju stvaranje arahidonske kiseline, od koje nastaju parakrini hormoni koji potiču upalne procese (omega-3 masne kiseline iz ribljeg ulja inhibiraju enzim delta-5-desaturazu, koja stvara arahidonsku masnu kiselinu).

Za ubrzavanje probavnog procesa neophodno je osigurati dovoljno vode u organizmu (barem 0.2 dl/kg tjelesne mase dnevno) za nužno izlučivanje svih probavnih sokova (kiselina i enzima). Dehidriran organizam ne može za probavu izlučiti dovoljno sokova, pa hrana predugo stoji u probavnom sustavu, gdje umjesto njene razgradnje počinje trulenje. Zbog toga je neophodno popiti čašu vode 10-15 minuta prije svakog obroka. Pijenje vode nakon obroka taj problem dehidracije uopće ne rješava, nego samo još više produžuje probavu zbog razrjeđivanja ionako male količine probavnih sokova.

Dugotrajni stres
Pojedinci koji su dugotrajno izloženi psihičko-emocionalnom stresu, moraju efikasno ovladati nekom od metoda opuštanja (kao što su npr.: autogeni trening, meditacija, samohipnoza, relaksacija i sl.), kako bi izbjegli dugotrajne hormonalne poremećaje (posebno na razini parakrinih hormona) koji vode u razvoj raznih vrsta kroničnih bolesti (ovisno o genetskoj predispoziciji), pa tako i raznih upalnih procesa, zbog kojih je peptički ulkus često jako bolan, a i teško izlječiv u takvom stanju organizma.
Naime, nepovoljno djelovanje stresa posebno se očituje u tome što se smanjuje optok krvi u probavnom sustavu, smanjujući time izlučivanje probavnih sokova, što za posljedicu ima sporu i dugotrajnu probava, koja dodatno pogoršava stanje peptičkog ulkusa.

Zdrav život
Zdravstveni problemi gornjeg dijela probavnog sustava iziskuju pravovremenu dijagnostiku, adekvatno liječenje i način života prilagođen samoj bolesti. Takav pristup sigurno dovodi do izlječenja i do uklanjanja neugodnih simptoma, pa i opasnih posljedica bolesti.

autor: Stjepan Šaban, dipl.ing., izvor: www.zzjzpgz.hr