Piskavica

Latinski naziv: Trigonella foenum graecum
Drugi nazivi: grohotuša, grčko sjerne, kozji rog, prosenica, rožnjača.

Piskavica je jednogodišnja biljka sa stupastim korijenom što uraste duboko u zemlju. Stabljika je okrugla i malo razgranjena. Listovi su trodjelni i imaju peteljke koje su dlakave i odozgo odebljale.

Žuti ili žućkasto-bijeli cvjetovi pojedinačni su i bez peteljki, a nalaze se u pazušcima listova. Cijela biljka ima jak i prepoznatljiv miris.

Vrijeme cvatnje: od lipnja do srpnja. Sjeme sazrijeva u srpnju i kolovozu.

Stanište: piskavica potječe iz Indije. U zemljama Sredozemlja uzgaja se kao ljekovita biljka. U prirodi se nalazi u poludivljem stanju.

Ljekoviti dio biljke: za lijek sakuplja se sjeme. Sjeme beremo u kolovozu nakon dozrijevanja.

Sastav: saponini, flavanoidi (Quercetun, Lilyn, Kaempferol), alkaloidi, coumarins. Piskavica je bogata fosforom, kalcijem, lecitinom, nukleoalbuminima.

Ljekovito djelovanje: piskavica je od davnina poznata kao dobro ljekovito sredstvo za rastvaranje sluzi. Sprečava upale, smekšava, upija i pospješuje zarašćivanje rana. Sjeme stucano u prah koristi se za pripremanje obloga, što ublažuju bolove gihta (uloga), neuralgije, išijasa i oteklina žlijezda. Ti oblozi liječe teške čireve na koži, stvaranje fistule, gnojenja kostiju, otvorene rane na nogama i čireve na stegnu. Pomiješana s drugim ljekovitim biljem piskavica se koristi u liječenju mnogih drugih bolesti.

Sjeme stučeno u prašak primjenjuje se u obliku kašastih obloga, koji se polažu po mogućnosti topli. Ti topli kašasti oblozi ublažuju bolove gihta te neuralgije i išijasa, otekline žlijezda, pa ne samo da su korisni kod otvrdnutih skrofuloznih čvorova prsiju, nego utječu i na njihovo liječenje.

Piskavica ostvaruje odlično djelovanje u liječenju diabetesa – potiče ravnotežu šećera u krvi kod oba tipa diabetesa. Piskavica povoljno djeluje na vodene kanale u tijelu i mokraćni sistem. Potpomaže čišćenje masnih naslaga iz tjelesnih kanala. Ukoliko Piskavicu koristimo kao lijek kod balansiranja šećera u krvi, preporučljiva doza je 50g dnevno.

Sjeme se može kuhati u kašu ili samljeti u prah (samljeveno u prah je djelotvornije). Sjeme piskavice upotrebljava se i iznutra za niz oboljenja, i to samostalno, ili u zajednici s drugim ljekovitim biljem. Za unutrašnju upotrebu najbolje je sjeme namočiti u hladnu vodu, pustiti ga nekoliko sati u vodi, sasvim ga malo nakon toga prokuhati i ocijediti te zasladiti medom. Ako se taj čaj pije u gutljajima dnevno 2 do 3 šalice, on čisti prsa od žilave sluzi, otvara apetit kod djece i odraslih, otklanja slabost i mršavost. Nadalje, čaj dobro djeluje kod rahitisa djece, skrofuloze, kod tuberkuloze pluća i kostiju te kod slabosti uvjetovane šećernom bolesti. Ovaj čaj djeluje izvanredno kao sredstvo za grgljanje kod upalnih procesa sluznice ždrijela i usta. Unutarnja i vanjska upotreba preporuča se kod hemoroida.

Čaj od sjemena, zaslađen medom, rado se uzima kod prehlada jer ublažava kašalj i rastvara sluz. Kod tuberkuloze crijeva i raka na debelom crijevu, primjenjuje se klistir od sluzavog čaja. Sluzasti čaj od sjemena, uziman dnevno kao kupelj za noge ili ruke, vrlo je dobar kućni lijek kod znojenja nogu ili ruku.

Protiv šećerne bolesti: po 20 grama sjemena piskavice, dobričice, lista borovnice, gujine trave i mahuna graha usitniti i dobro izmiješati. Četiri velike žlice smjese kuhaju se pola sata u pola litre vode, pije se po čaša čaja prije jela.

Previous page: M - S Next page: Š - V