Povišen krvni tlak
Arterijska hipertenzija je često oboljenje, koje se ne otkriva dovoljno rano. Njegov pravi uzrok najčešće ostaje nepoznat osim u nekim rijetkim slučajevima. Iako nas ponekad simptomi kao što su glavobolja, crvenilo lica, mučnina i opća slabost mogu upozoriti na povišenje krvnog tlaka, visok krvni tlak je obično asimptomatska bolest. Visoki krvni tlak označava visoki tlak (napetost) u arterijama, a arterije su krvne žile koje odvode krv iz srca u sva tkiva i organe. Visoki krvni tlak je "tihi ubojica" jer nema specifičnih, pouzdanih simptoma, a dovodi do zatajenja srca, moždanog udara,oštećenja bubrega itd. Krvni tlak, koji se u više navrata izmjeri većim od 140/90 mmHg, ukazuje na hipertenziju.
Hipertenzija se dijeli na primarnu (esencijalnu) hipertenziju i sekundarnu hipertenziju. U "primarnu hipertenziju" spada oko 90–95% slučajeva, što znači da je do povišenja krvnog tlaka došlo bez jasne podležeće bolesti. Preostalih 5–10% slučajeva, koji nastaju kao posljedica bolesti bubrega, arterija, srca ili endokrinog sustava smatra se sekundarnom hipertenzijom.
Hipertenzija predstavlja glavni čimbenik rizika za razvoj moždanog udara, infarkta miokarda (srčanog udara), zatajenja srca, aneurizme arterija (na pr.aneurizme aorte) i nekih oblika kroničnog oštećenja bubrega. Čak je i umjereno povišenje krvnog tlaka povezano sa skraćenim očekivanim trajanjem života. Promjene u načinu prehrane i načinu života mogu pomoći pri nadzoru nad vrijednostima krvnog tlaka i umanjiti opasnost od s njime povezanih komplikacija. Međutim, u bolesnika kod kojih su navedene promjene neučinkovite ili nedovoljne, potrebno je liječenje lijekovima.
Povišen krvni tlak je najvažniji faktor rizika; on povećava rizik od nastanka moždanog udara tri do četri puta. Hipertenzija uzrokuje nastanak aterosklerotskih promjena oštećenjem stijenke krvnih žila u vidu zadebljanja te smanjenja rastezljivosti. Dovodeći do stvaranja ožiljka na krvnoj žili, ubrzava stvaranje naslaga koje vode progresivnom sužavanju krvne žile, te konačno, njezinom potpunom začepljenju (tromboza) i odumiranju tkiva koje takva krvna žila opskrbljuje hranjivim tvarima (infarkt). Povišen krvni tlak može dovesti do slabljenja i puknuća stijenke krvne žile, te tako nastaje moždani udar (moždana hemoragija).
Arterijska hipertenzija leži u podlozi većine oboljelih od moždanog udara, oko 70 % oboljelih ima već od ranije dijagnosticiran povišen krvni tlak. Moždani udar se javlja puta češće u hipertenzivnih bolesnika, a skraćuje i očekivano trajanje života. Posebna pažnja se treba posvetiti snižavanju dijastoličkog krvnog tlaka: dijastolički tlak od 105 mmHg skraćuje život muškarca od 35 godina za prosječno 5 godina, a tlak od 135 mmHg za oko 12 godina.
Hipertenzija se rijetko očituje simptomima, te se obično otkriva pomoću probira, ili kad bolesnik zatraži pomoć zbog neke druge zdravstvene tegobe. Neki ljudi s povišenim krvnim tlakom opisuju glavobolju (osobito u području zatiljka, i u jutarnjim satima), kao i omaglicu, vrtoglavicu, tinitus (zujanje ili šum u ušima), promjene vida ili sinkopu (iznenadnu nesvjesticu). U mnogim slučajevima, osoba posjeti liječnika sa znakovima srčanog udara, moždanog udara, zatajivanja bubrega, oštećenjm vida (zbog oštećenja retine). Učestale kontrole krvnog tlaka mogu pomoći pacijenatu sa nedijagnosticiranom hipertenzijom prije nego se razviju značajnije komplikacije.
Dijagnostički postupci obuhvaćaju: ponavljana mjerenja arterijskoga tlaka; povijest bolesti (anamnezu); klinički pregled (status); laboratorijske i instrumentalne pretrage. Neke od tih treba razmotriti kao dio rutinskog pristupa kod svih osoba s visokim arterijskim tlakom; neke su preporučene i mogu se široko koristiti u zdravstvenom sustavu; neke su indicirane samo kad na njih upućuje temeljni pregled ili klinički tijek bolesti.
Utvrđivanje supkliničkih oštećenja ciljnih organa - Budući da su supklinička oštećenja ciljnih organa međustadij u razvoju vaskularne bolesti i pretkazatelj ukupnog kardiovaskularnog rizika, treba ih pomno tražiti prikladnim tehnikama:
Srce – elektrokardiografija treba biti dio rutinske obrade hipertoničara u svrhu utvrđivanja hipertrofije, ili naprezanja lijeve klijetke, ishemije i aritmija. Ehokardiografija se preporučuje kada je potrebno preciznije određivanje hipertrofije lijeve klijetke (koncentrična hipertrofija ima najlošiju prognozu). Transmitralnim Dopplerom možemo utvrditi dijastoličku disfunkciju.
Krvne žile – UZV karotida se preporuča kad se smatra potrebnim utvrditi vaskularnu hipertrofiju, ili asimptomatsku aterosklerozu. Gubitak elasticiteta u velikim arterijama (što dovodi do izolirane sistoličke hipertenzije u starijih) može se mjeriti brzinom pulsnog vala. Preporuča se, ali je dostupnost metode još uvijek mala. Nizak indeks tlaka gležanj - nadlaktica upućuje na bolest perifernih arterija.
Bubrezi – hipertenzijom uvjetovano bubrežno oštećenje očituje se reduciranom bubrežnom funkcijom i povećanom albuminurijom. Rutinski bi trebalo određivati glomerularnu filtraciju ili klirens kreatinina. Test trakom trebalo bi određivati prisutnost proteinurije u svih hipertoničara. Ako je proteinurija određena test trakom negativna, trebalo bi odrediti prisutnost mikroalbuminurije u „spot“ urinu i usporediti s ekskrecijom kreatinina.
Pregled očne pozadine – preporuča se samo u teških hipertoničara. Uz iznimku u mladih bolesnika, blage promjene na retini su nespecifične. Krvarenje, eksudati i edem papile prisutni su u teškoj hipertenziji i povezani s povišenim kardiovaskularnim rizikom.
Mozak – tihi infarkti, lakunarni infarkti, mikrokrvarenja i lezije bijele tvari nisu rijetki u hipertoničara, a mogu se utvrditi CT-om ili MR-om. Troškovi i nedostupnost ne bi smjeli smanjiti njihovu upotrebu. U starijih hipertoničara kognitivni testovi mogu pomoći u otkrivanju početne moždane deterioracije.
Odluka o započimanju anithipertenzivne terapije se treba temeljiti na dva kriterija: vrijednostima sistoličkog i dijastoličkog tlaka i procjeni ukupnog kardiovaskularnog rizika. Cilj liječenja je smanjiti krvni tlak na razinu na kojoj je smanjen rizik od komplikacija. Liječenje se može provoditi kod kuće uz nadzor liječnika, ili u bolnici. Za snižavanje krvnog tlaka, a prije početka liječenja lijekovima preporučuju se promjene u načinu života. Prvi način liječenja hipertenzije preventivnim mjerama o promjenama načina života, obuhvaćaju promjene prehrambenih navika i tjelovježbu i smanjenje tjelesne mase.
Važno je istaknuti da se krvni tlak može kontrolirati reguliranjem tjelesne težine, smanjenjem unosa soli, tjelovježbom, izbjegavanjem cigareta i alkoholnih pića te redovitim uzimanjem propisanih lijekova, ako je potrebno i cijeli život, svaki dan. Po nekim istraživanjima i češnjak ima ulogu u regulaciji krvnog tlaka. Potrebno je spomenuti i važnost redovitih posjeta liječniku i redovitih mjerenja, kontroliranja visine krvnog tlaka. Naučiti kontrolirati stres jer nekontrolirani stres dovodi do povišenja krvnog tlaka.
Izvori:
~ Carretero OA, Oparil S (January 2000). "Essential hypertension. Part I: Definition and etiology" . Circulation 101 (3): 329–35.
~ Investigating the effect of an education plan based on the health belief model on the physical activity of women who are at risk for hypertension.
Hoseini H, Maleki F, Moeini M, Sharifirad GR. Iran J Nurs Midwifery Res. 2014 Nov;19(6):647-52. PMID: 25558264 [PubMed]
~ Hypertension Criterion for Stroke Prevention-to Strengthen the Principle of Individualization in Guidelines. Chen Y, Chen X, Dang G, Zhao Y, Ouyang F, Su Z, Zeng J. J Clin Hypertens (Greenwich). 2015 Jan 5. doi: 10.1111/jch.12471. [Epub ahead of print] PMID: 25557276 [PubMed - as supplied by publisher]
~ Hypertension Treatment for Patients with Advanced Chronic Kidney Disease. Sinha AD, Agarwal R. Curr Cardiovasc Risk Rep. 2014 Oct;8(10). pii: 400. PMID: 25544866 [PubMed]