Prostatitis

Prostata je muška spolna žlijezda koja se nalazi između mokraćnog mjehura i ravnog crijeva   (lat. rectum), a okružuje mokraćnu cijev koja provodi mokraću iz mjehura kroz penis. Važno je uočiti da prostata ili bolje žljezdano tkivo prostate indirektno, preko mokraćne cijevi dolazi u "u kontakt" s vanjskim svijetom što nam omogućava objasniti neka bolesna stanja. Prostatitis je najčešća urološka dijagnoza u muškaraca mlađih od 50 godina života, i smatra se da 9 do 16% muškaraca ima dijagnozu prostatitisa. Liječnik specijalist koji brine o zdravlju prostate je urolog.

Akutni prostatitis

Akutni bakterijski prostatitis očituje se naglim simptomima i znakovima infekcije te je često uzrokovan crijevnim bakterijama, osobito s Escherichia coli. Izražene smetnje su: opća slabost, povišena tjelesna temperatura, bolovi ili osjećaj nelagode između čmara i mošnje ili u završnom dijelu debelog crijeva. Osim navedenih tegoba javlja se učestalo, bolno i otežano mokrenje, a katkada može doći i do nemogućnosti mokrenja. U slučaju postavljanja sumnje na akutni prostatitis potrebno je izvršiti pregled prostate u završnom dijelu debelog crijeva. Prostata je na opip izrazito bolna i topla.

Asimptomatski upalni prostatits se dijagnosticira u bolesnika kod kojih nije bilo simptoma upale, a dijagnoza se postavi temeljem rutinskih laboratorijskih pretraga ili pretraga zbog drugih razloga, npr. prilikom pokušaja otkrivanja karcinoma prostate ili procjene neplodnosti. U ovih bolesnika se u sjemenskoj tekućini nađe velik broj leukocita. Po definiciji sindrom postaje kroničan nakon tri mjeseca trajanja tegoba.

Kronični prostatitis

Treba naglasiti da kroničnoj bolesti prostate prethodi akutna ili subakutna bolest različitog intenziteta, od vrlo impresivne slike bolesti koja zahtijeva bolničko liječenje do blažih i manje dramatičnih stanja koje bolesnik može i "prohodat". Rezultati toga može biti kronična bolest prostate, kronični prostatitis. Uzročnici kroničnog bakterijskog prostatitisa su mikroorgnizmi različitih vrsta (Escherichia coli, Proteus, Enterococcus, Klebsiella, itd.) koje prodiru u prostatu i izazivaju bolesno stanje koje zovemo upala a karakteriziraju je opći znaci: bol, oteklina, crvenilo, toplina i oštečenje funkcije. Mikroorganizmi do prostate mogu doći ulaznim putom, od vanjskog otvora mokraćne cijevi do dijela mokraćne cijevi koji prostata obavija, a potom kroz ranije spomenute žljezdane otvore do u samu prostatu, zatim iz mokraćnog mjehura, silaznim putem ili širenjem preko krvi iz drugog mjesta tijela odnosno limfnim žilama uglavnom iz neposredne okoline. Uz navedene putove širenja mikroorganizama, neka stanja kao što je šećerna bolest, suženje mokraćne cijevi ili njeno mjestimično proširenje, posebno pogoduju razvoju bolesti. Vec iz samog nabrajanja simptoma vezanih za kroničnu bolest prostate dade se naslutiti težina ove bolesti i sve poteškoće s kojima se susreće dakako prvo bolesnik, a potom u svim fazama i urolog.

Nebakterijski prostatitis

Ovo je najčešći oblik prostatitisa, karakterističan po odsustvu infekcije -ni jedan poznati uzročnik se ne može izolirati, usprkos simptomima prostatitisa. Etiologija još nije utvrđena, iako postoje sumnje na autoimunu bolest. Simptomi su slični kao kod bakterijskog prostatitisa. Bolnost se većinom javlja u predjelu između čmara i mošnje, ispod pupka, u vanjskom spolovilu, u preponi ili u križima. Uz navedene tegobe, pojačan je i nagon na mokrenje, koje je pak učestalo, a prisutno je i napinjanje na početku mokrenja. Mlaz mokraće je primjetno oslabljen i povremeno isprekidan. Česti pokušaji da se bolesnici izliječe antibioticima ostaju bezuspješni, te bolesnik pokazuje zabrinutost za svoje zdravlje. Kod ove vrste prostatitisa ne javljaju se komplikacije koje su inače tipiče kod bakterijskog prostatitisa.

Dijagnoza

Temeljem simptoma koje navodi bolesnik, liječnik će posumnjati na upalu prostate te obaviti pregled i dijagnostičke testove kako bi tu sumnju potvrdio ili odbacio. Pregled prostate provodi se tzv. digitorektalnim pregledom gdje liječnik uvodi kažiprst u debelo crijevo bolesnika te opipava prostatu. Ovaj je pregled moguć zbog neposrednog dodira prostate i stjenke debelog crijeva te je njime moguće procijeniti veličinu, oblik, bolnost i tvrdoću prostate.

U dijagnostičke preglede dolaze razne mogućnosti ispitivanja mokraće, sperme, prostatičnog iscjetka, sekreta mokraćne cijevi i laboratorijske pretrage krvi. Osim toga potrebno je učinit ultrazvučni pregled prostate te funkcionalne pretrage vezane za akt mokrenja. U nekim slučajevima za razjašnjenje postojecih tegoba treba učiniti pregled mokraćne cijevi pod kontrolom oka (uretrocistoskopija) a ponekad i mikroskopska analiza materijala dobivenog aspiracionom punkcijom prostate. U sklopu dijagnostičkih pretraga ponekad se ukazuje potreba za rentgenološkim ispitivanjem (IVU, CT zdjelice, NMR). Cilj svih ovih pretraga je utvrditi uzrok (uzročnika ili uzročnike) kronične upale prostate i potom provesti što je više moguće ciljano liječenje.

Liječenje

Terapija će se provoditi ovisno o tome kakvi su rezultati učinjenih pretraga, kakav je intenzitet tegoba, te kakva je slika bolesti općenito. Oblik liječenja se razlikuje kod pojedinih tipova upale prostate.

Akutna upala prostate liječi se antibioticima 7-14 dana i gotovo sve akutne infekcije mogu se izliječiti na ovaj način.

Kronična upala liječi se dugotrajnom primjenom antibiotika, obično 4-12 tjedana te se otprilike 60% bolesnika može ovako izliječiti. Bolesnicima kojima ova terapija nije učinkovita može se propisati dugotrajna terapija niskim dozama antibiotika. Provodi se i masaža prostate prstom liječnika u svrhu odstranjenja gnojnog sadržaja te eventualno smanjenje povećane prostate zbog zapreke otjecanja mokraće.

U slučaju nebakterijskog kroničnog prostatitisa mogu pomoći i nesteroidni antiupalni lijekovi, kortikosteroidi i imunosupresivni lijekovi, budući je u ejakulatu nađena povišena vrijednost citokina, na koje ovi lijekovi djeluju.

Uz primjenu antibiotika preporučuje se regulacija stolice i balenoterapija (kupke cijelog tijela ili dijela tijela u toplim ljekovitim vodama ili običnoj vodi). Budući je slika bolesti veoma različita tako je i terapijski spektar, dakle oblici liječenja, dosta širok, posebno kada se uzme u obzir oblike nebakterijskog prostatitisa i sklopa poremećaja takozvane bolne prostate (prostatodinija).