Sinusitis

Nos i paranazalni sinusi čine početak dišnog sustava. Oko 0,5% infekcija gornjih dišnih puteva zakomplicira se sinusitisom, koji je u 90% slučajeva rinogenog podrijetla te se najčešće upotrebljava termin rinosinusitis. Drugi najčešći uzrok sinusitisa uzrokovan je karioznim zubima. Mehanizam nastanka sinusitisa pri virusnoj infekciji gornjih dišnih puteva uključuje povećanje količine i smanjenje viskoznosti nosnog sekreta te oštećenje cilija (produžeci stanica respiratorne sluznice koji sudjeluju u pokretanju sluzi), koje može potrajati i nekoliko mjeseci nakon infekcije. Uz infekciju, osnovni čimbenik koji dovodi do sinusitisa jest neadekvatna drenaža i ventilacija, zbog opstrukcije sinusnih ušća.

Paranazalni sinusi su zračni prostori u kostima lubanje koji kanalima i ušćima komuniciraju s nosnom šupljinom. Razvoj paranazalnih šupljina, odnosno pneumatizacija nastaje postupno nakon rođenja, tijekom više godina. Sinusitis je upala paranazalnih sinusa čiji uzrok mogu biti bakterije (najvažnije su Streptococcus pneumoniae i Haemophilus influenzae), virusi, gljivice, alergije ili autoimune bolesti. Upala može zahvatiti bilo koji od nazalnih sinusa. Prema trajanju razlikujemo akutne upale koje traju kraće od 3 tjedna, kronične upale koje obično traju najmanje 4 do 8 tjedana i recidivirajuće, nekoliko akutnih napadaja tijekom godine. Sinusitis je najčešće blaga, samoizlječiva bolest, ali se pojavljuju i vrlo ozbiljne komplikacije, posebno zbog širenja upalnog procesa na očnu šupljinu, moždane ovojnice i mozak. Ne postoji učinkovit postupak za sprečavanje upale sinusa, budući da se u većini slučajeva pojavljuje kao komplikacija prethodne virusne respiratorne infekcije.

Simptomi
U kliničkoj slici dominira, posebno u akutnom obliku, glavobolja i bol u projekciji zahvaćenih sinusa. Bolne točke, odnosno iradijacija boli pri upali maksilarnog sinusa, nalaze se ispod oka, u obrazu i gornjim zubima, pri etmoiditisu između očiju i sljepoočne regije, pri upali frontalnog sinusa u predjelu čela i iznad oka, a pri upali sfenoidnog sinusa zatiljak i stražnji dio glave te u dubini iza oka. Zahvaćeni je dio lica i kapka otečen, ponekad uz crvenilo. Jači edem kapka, osobito u djece, upućuje na propagaciju procesa prema oku te predstavlja hitnost da se odmah dijete uputi liječniku. Zapaža se začepljenost nosa uz gnojni sekret, ako je sinusno ušće prohodno. Drugi simptomi uključuju kašalj, pogotovo tijekom noći, febrilitet, osjećaj slabine, a ponekad i grlobolju i loš zadah.

Kod kroničnog sinusitisa, simptomi nisu toliko izraženi, što ponekad otežava dijagnozu. Bol nije toliko intenzivna, ali je glavobolja česta. Vodeći je simptom postnazalna sekrecija (cijeđenje sekreta iz nosa u grlo), koja je često praćena začepljenošću nosa, pogotovo po noći, uz jutarnje iskašljavanje sekreta. Kronični sinusitis obično traje duže od tri mjeseca, a često je povezan s alergijskim reakcijama. Umor, zadah iz usta, temperatura 37,2 do 37,5 čest su uzrok obraćanja liječniku.

Dijagnoza
Nakon uzimanja anamneze, liječnik će klinički pregledati bolesnika. U potpunu kliničku obradu spada perkusija i palpacija, pregleda uz osvjetljivanje sinusa te pregledy nosa. Uz endoskopsku analizu nosnih šupljina, moguća je i sinusoskopija/pogled optičkim instrumentima u sinuse, ultrazvuk te rendgenska slika sinusa, kompjutorizirana tomografija, pogotovo kod komplikacija i potrebe za detaljnijom obradom. Često se uzme bakteriološki bris nosa, iako je aspirat iz sinusa pouzdaniji u određivanju uzročnika. Kod kroničnog i rekurirajućeg sinusitisa, potrebna je alergološka obrada, citološki bris te dalja laboratorijska obrada. Tu spadaju, osim krvne slike i rutinskih laboratorijskih nalaza, određivanje klorida u znoju, testovi cilijarne funkcije, obrada imunolškog stanja bolesnika te isključivanje predisponirajućih sistemskih oboljenja, pogotovo korespondirajuće hiperreaktivnosti bronhijalne sluznice, odnosno astme.

Liječenje
Liječenje sinusitisa je simptomatsko i antibiotsko. U velikoga broja bolesnika dovoljno je samo simptomatsko liječenje. Za smanjivanje otoka sluznice, liječnik će propisati nazalne sprejeve, kapi ili oralne dekongestive. Kod bakterijske infekcije dat će se antibiotik, kod gljivične infekcije antimikotik. Pri alergijskim reakcijama, liječnik će dati odgovarajuću antialergijsku terapiju. Ponekad je indicirana dodatna drenaža sadržaja iz sinusa, a najčešće se koristi tzv. displacement po Proetzu -popularni "čok" i/ili punkcija sinusa radi lavaže i apliciranja terapije. Pri liječenju nekih komplikacija akutnoga sinusitisa i u liječenju kroničnoga sinusitisa katkad je nužan i endoskopski kirurški zahvat.