Sljez bijeli

Latinski naziv: Althaea officinalis L.
Ljekarničko ime: Radix, Folia, Flores Althaeae
Drugi nazivi: bijeli sljez, ajbiš, veliki sljez.

Bijeli sljez trajna je biljka s mesnatim, jakim i razgranatim korijenom bijele boje. Iz korijena izbijaju listovi koji su jajoliko široki i meko baršunasto dlakavi, a zatim nekoliko stabljika što dosežu visinu i do dva metra. Rubovi lista su narovašeni. Listovi se ističu srebrnastosivom ili sivo-zelenom bojom, ima lijepe svijetloružičaste ili bijele cvjetove, koji čine nakupine u pazušcima listova. Cvjetovi rastu pojedinačno ili u vršnim grozdovima. Veliki su, dvospolni, sa sjajnobijelim ili ružičastim laticama i ljubičastim prašnicima. Biljka cvjeta od srpnja do rujna. Plod u obliku diska raspada se u jednosjemene. Raste u jarcima uz ceste, uz obale rijeka, na nasipima, na vlažnim mjestima, uzgaja se i u vrtovima.

Aktivni sastojci: dijelovi biljke sadrže sluzi (oko 25 do 35 posto), galakturonske i glukuronske kiseline, oligosaharide, fenolne kiseline i druge spojeve (asparagin, oko 2 posto, pektin, škrob, treslovine). Tvari imaju antibakterijska, protuupalna svojstva (suzbijaju bakterije Pseudomonas aeruginosa, Proteus vulgaris, Staphylococcus aureus).

Ljekoviti dijelovi biljke
U ljekovite svrhe koristi se korijen (Radix althaeae), list (Folium althaeae), a rjeđe cvijet (Flos althaeae). Korijen koji se vadi u proljeće i jesen, nakon cvatnje: dobro se očisti, po sredini proreže i naglo suši pri umjetnoj toplini do 40°C. Prije uporabe korijen se oguli i nasječe u sitne kockice. Korijen mora zadržati izrazito bijelu boju. Listovi se beru neposredno prije cvjetanja, tj. u lipnju, s tim da se berba ponavlja do četiri puta. Cvijet sabire se za vrijeme cvatnje i suši u hladu na tavanu. Od cijele biljke korijen je najljekovitiji.

Ljekovito djelovanje
Bijeli sljez sadrži asparagin, dosta masnog ulja, šećer, sluzi, škroba do 30%. Svi spomenuti dijelovi se upotrebljavaju i kod plućnih bolesti, bronhitisa. Sluzi oblažu sluznicu u tankom sloju te tako smiruju nadražujući suhi kašalj, promuklost. Bijeli sljez liječi kašalj i upalu grla (koristi se za grgljanje kod upala ždrijela i usne šupljine) a koristimo ga i kao lijek protiv prekomjerne kiseline u želucu, liječi bolesti mjehura i čira u želucu (kad se smiješa sa drugim biljkama). Djeluje umirujuće na nadraženu sluznicu dišnih puteva.

Recepti:
Pogrešno je kuhati i prelijevati vrelom vodom korijen bijelog sljeza, jer se time uništavaju njegovi ljekoviti sastojci. Žlicu isjeckanog korijena bijelog sljeza (veličine kukuruznog zrna) treba preliti sa dva dcl hladne (prokuhane) vode i ostaviti dva do tri sata, češće mješajući, da bi se iz njega sva sluz izvukla; zatim treba procijediti, zasladiti medom i piti, ali ne odjednom, nego svaka četvrt sata popiti po jednu žlicu.

Čaj - lišće: 1 jušna žlica čaja prelije se s 2-3 dcl ključale vode, poklopljeno pustiti da odstoji 20 minuta, povremeno promiješati, procijediti i pije se u gutljajima dva puta dnevno.