Srijemuš

Latinski naziv: Allium ursinum.
Drugi nazivi: divlji bijeli luk, čemaž, medvjeđi luk, crijemuš, šumski luk

Stari su Rimljani divljem luku davali prednost pred češnjakom. Srijemuš je prije svega poznat pod nazivom sremuš, sremuša, divlji bijeli luk, medvjeđi luk, crijemuš, šumski luk i jedan je od prvih vjesnika proljeća. Srijemuš; je samonikla jestiva biljka, izuzetne ljekovitosti i širokog spektra djelovanja na ljudski organizam. Sjajni zeleni listovi kopljastog oblika, nalik na listove đurđevka rastu uz duguljaste lukovice obavijene bijelom providnom ljuskom. Glatka svijetlozelena stabljika s okruglom bijelom cvasti dugačka je do 40cm. Srijemuš raste na vlažnim livadama, bogatim humusom, zatim na sjenovitim vlažnim plodnim ravnicama, ispod žbunova u listopadnim i planinskim šumama. Srijemuš voli zdrava tla a uz potok obilno raste. Njegov prirodni miris češnjaka osjeti se prije nego što se biljka vidi. Zato ga zovu i divlji luk.

Vrlo je sličan đurđevku ili mrazovcu i čemeriki (otrovne vrste, zato oprez) ipak ga nije teško prepoznati baš zbog jakog mirisa na češnjak. Nijedna biljka koja je slična srijemušu ne miriše na bijeli luk. U drevnim medicinskim raspravama spomenut kao pouzdan i siguran lijek za vrijeme epidemija kuge, kolere i drugih zaraznih bolesti. Infuzija divljeg luka liječi od groznice, kašlja, bronhitisa, reume i išijasa.

Srijemuš se pojavljuje krajem travnja ili početkom svibnja. Lukovice sakupljamo ljeti i zimi, a listove u travnju i svibnju kao dodatak maslačku, matovilcu, salati i juhama. Ne isplati ga se sušiti jer time gubi djelotvornost. Neki fitoterapeuti kažu da nijedna biljka na zemlji nije tako djelotvorna u čišćenju crijeva, želuca i krvi, kao što je to srijemuš; srijemuš; sadrži esencijalna ulja bogata alinom, izoalinom i drugim sulfidnim spojevima. Mladi listovi imaju 20 do 50 mg vitamina C i oko sedam posto karotena. Svi su dijelovi biljke jestivi - lukovice, listovi, peteljke cvijetova, cvijet i nezreli, zeleni plodovi. Za jelo se listovi beru do cvatnje, uz napomenu da su najukusniji oni posve mladi, prije izbijanja cvijetne stapke.

Mlade listove treba brati u proljeće dok biljka ne procvjeta a lukovice u kasno ljeto i jesen. Lukovica srijemuš;a može se koristiti isto kao i bijeli luk. Osobe s osjetljivim želudcem mogu koristiti srijemuš tako što ga preliju mlijekom i ostave nekoliko sati da odstoji a potom dobivenu tekućinu piju gutljaj po gutljaj. Biljka ima baktericidno, fungicidno i antiskorbutično djelovanje. Mnogi bi mogli proljetnim srijemušom stabilizirati tlak na neko vrijeme (dva - tri mjeseca) i odmoriti jetru od lijekova a uz to i smanjiti vrijednost ukupnog holesterola.

Srijemuš možete imati tijekom cijele godine ako ga pripremite u obliku alkoholne esencije. U malo vode stavite 10-12 kapi esencije srijemuša i ovu tekućinu pijte svakog dana ona izuzetno utječe na pamćenje, spriječava nastanak arteroskleroze i otklanja mnoge druge tegobe. Biljka vrlo povoljno djeluje na želudac i crijeva dobar je kod akutnog i kroničnog proljeva, čak kada ga prate i stvaranje plinova i kolike čak i kod crijevnog zatvora do kojeg dolazi bilo zbog grčeva.

Poslije upotrebe srijemuša brzo nestaju gliste čak i one dječje. Takođe nastaju i nesanice i srčane smetnje koje su posljedica lošeg varenja i začepljenja arterija. Svježe ubrani listovi čiste bubrege i mjehur te potiču izbacivane urina. Rane koje sporo zarastaju bivaju brzo izliječene ako se premažu svježim sokom od srijemuš;a, dolazi do poboljšanja čak i kod oboljenja krvnih žila srca srijemuš se još nedovoljno cijeni kao sredstvo za pročišćavanje krvi koje je prije svega učinkovito kod kronično nečiste kože. Dobar je lijek protiv ovapnjenja krvnih žila.

Listovi biljke mogu se upotrijebiti kao dodatak salatama ili kuhanju, pržiti s jajima, isjeckati i staviti u namaze poput maslaca ili sira, a mogu se dodati kao začin varivu i juhama. Također moguće ga je spremati kao špinat ili kao zelenu salatu sa jogurtom. Srijemuš ima i jednu veliku vrlinu - svježe ubran može se u hladnjaku održati 7-10 dana. Srijemuš se koristi samo u svježem obliku, sušenjem i kuhanjem nestaju njegova ljekovita svojstva.

Ljudi s osjetljivim želucem teško ga podnose. Stoga bi ga trebalo nasjeckati, namakati 2 do 3 sata u mlijeku te piti gutljaj po gutljaj.

Protiv začepljenja krvnih žila i visokog krvnog tlaka narodni liječnici preporučuju tinkturu od lukovica srijemuša. Tinktura se sprema tako što se očisti 250 grama lukovica, i stavlja jedna po jedna u staklenu bocu, u koju je prethodno usuto tri do četiri prsta što jače rakije komovice. Lukovice usput treba da se gnječe drvenom kuhačom, a onda se dobivena kaša prebacuje u bocu od tamnog stakla, podlijevajući ostatak rakije do jedne litre. U boci treba ostati dovoljno mjesta za povremeno protresanje i miješanje štapićem. Nakon 14 dana boravka na sobnoj temperaturi proces je završen i tada sadržaj treba procijediti kroz gazu, po mogućnosti čuvati u hladnjaku u zatvorenoj tamnoj boci. Preporučuje se uzimanje jedne žličice (10 do 15 kapi) tinkture ujutro i navečer, pomiješane s pola čaše mlijeka ili jogurta. Ako se uzima mlijeko ono ne smije biti vruće.

Tinktura od listova
200 grama listova usitniti i preko njih preliti 1 litru rakije lozovače i odmah dobro zatvoriti. Ostavi se da odstoji 20 dana uz povremeno protresanje. Tekućina se procijedi, prelije u tamnu staklenku, dobro zatvori i čuva na tamnom mjestu. Uzima se 2 – 3 puta dnevno po čajnu žlicu tinkture umiješane u malo hladne vode.

Sirup od srijemuša
Srijemuš čisti krv, pospješuje bolji rad bubrega i jetre, te jača oslabljeni organizam.
200 g srijemuša, 1/2 l hladne vode, 1/2 kg meda
Svježi srijemuš s lukovicom sitno narezati, te preliti hladnom vodom, nakon što pokriveno odstoji preko noći, tekućinu procijediti, a srijemuš dobro protisnuti. Tekućinu zakuhati, maknuti s vatre i umiješati med. Uzimati 3 puta na dan po 1 žlicu.