Suzna žlijezda

Dakrioadenitis acuta - upala suzne žljezde, najčešće uzrokovana virusnim ili bakterijskim infekcijama. Česti uzroci uključuju mumps, Epstein-Barrov virus, te bakterije stafilokoka i gonokoka. Klinička slika : crvenilo, otok, lokalno povečanje temperature, poremečena funkcija, otok preaurikularnih limfnih čvorova, hiperemija spojnice, spuštenost gornjeg vjeđnog kapka u lateralnoj polovici. Terapija: antibiotici, lok. vrući oblozi.

Dakrioadenitis kronika - proliferativna upala suzne žljezde, uzrokovan preudotumorom, tuberkulozom ili luesom. Obično je posljedica neinfektivnih upalnih poremećaja, kao što su sarkoidoza, distireoidna orbitopatija i pseudotumor orbite. Klinička slika : bezbolno povećanje suznih žljezda, koje je najočitije, kada je gornja vjeđa izvrnuta.
Terapija: usmjerena liječenju uzročnika.

1888. Mikulicz je opisao bolesnika s povećanim slinovnicama kao posljedicom limfocitne infiltracije. No kroz narednih pedesetak godina termin "Mikuliczev sindrom" koristio se za označavanje toliko različitih patoloških entiteta (TBC, sarkoidoza, limfom) da je izgubio kako prognostičko tako i terapijsko značenje. Godine 1933. švedski oftalmolog Henrik Sjögren je uočio povezanost suhoće očiju s istovremenom prisutnošću reumatoidnog artritisa. Uveo je naziv "keratoconjunctivitis sicca" (KCS) da bi taj patološki entitet, vezan uz žljezdanu atrofiju i insuficijenciju kao posljedice kronične upale, odijelio od kseroftalmije koja se tada koristila kao sinonim za hipovitaminozu A. 1953. Morgan i Castleman su istaknuli histološke podudarnosti bolesnika prije vođenim pod dijagnozom Mikuliczeva sindroma, smatralo se da je ustvari riječ o jednoj te istoj bolesti pa se neko vrijeme koristio naziv "Mikulicz – Sjögren sindrom". Danas pod dijagnozom SS podrazumijevamo kronični upalni autoimuni poremećaj čiji primarni oblik karakterizira kserostomija KCS i koji se često naziva još i "sicca" sindromom, dok u sekundarnom obliku uz suhoću usta i suhoću očiju nadopunjuje još neka definirana autoimuna bolest vezivnog tkiva. Najčešće su to reumatoidni artritis, sistemni lupus erythematosus, progresivna sistemna skleroza (skleroderma) te primarna bilijarna ciroza.

Mikuliczev sindrom - kronično obostrano oticanje suznih i slinovnih žlijezda nepoznatog podrijetla. Javlja se kod leukemije, Hodkinove bolesti, sarkoida, tuberkuloze, luesa.
Klinička slika : suha usta, otežano žvakanje, gingivitis, faringitis, lezije zuba, nabreklo okruglo lice. Spontano prolazi nakon nekoliko tjedana.
Terapija: antituberkulozna, luetična, rentgenska, operativna.

Sjőrgenov sindrom - bolest povezana s hiposekrecijom suza.
Javlja se kod žena u menopauzi.
Klinička slika : keratokonjunktivitis, kronični upalni fibrozni proces suzne žljezde i spojnice, suhoća spojnice (suho oko - xeropthalmia - manjak suza izaziva osječaj suhoće očne jabučice s pojavom žarenja i pečenja), smanjen senzibilitet rožnice, fotofobija, žućkasta sekrecija u suznoj vrećici.
Terapija: gonadalni hormoni, vitamini, antibiotici

Objektivan dokaz suhoće očiju (pozitivan najmanje jedan od sljedećih testova): Schirmerov test (I) izveden bez anestezije ≤ 5mm/5min ili bojenje bengalskim crvenilom (ili fluoresceinom) ≥ 4 prema van Bijsterveld ljestvici (do 9).

Američko-europska revizija Europskih kriterija za dijagnozu Sjögrenovog sindroma:
1. očni simptomi (najmanje jedan pozitivan odgovor): neugodan trajan osjećaj suhoće očiju dulje od tri mjeseca; osjećaj pijeska u očima; potreba za korištenjem kapi za oči (umjetne suze) više od tri puta dnevno;
2. oralni simptomi (najmanje jedan pozitivan odgovor): svakodnevni osjećaj suhoće usta dulje od tri mjeseca; rekurentno ili trajno povećanje slinovnica u odrasloj dobi; potreba za učestalim pijenjem naročito kod jela da se olakša gutanje