Trbušni tifus
Trbušni tifus sistemska je bolest koju uzrokuje bakterija Salmonella typhi, karakterizirana vrućicom, prostracijom, bolom u trbuhu i ružičastim osipom - rozeolom. Može se podijeliti na laki (kratkotrajna vrućica ili afebrilnost, nema cerebralnih simptoma, opće stanje slabije promijenjeno) i teški (fulminantni, toksički, septički, hiperpiretički, psihotički i encefalitički oblik).
Salmonella typhii, gram negativni štapić, sadrži somatski O-antigen (stijenka), flagelarni H-antigen i može imat Vi-antigen (virulencija). U zaraženom organizmu stvara specifična O, H i Vi antitijela. Bacili tifusa nalaze se u stolici asimptomatskih kliconoša ili u stolici i urinu onih s aktivnom bolešću. Zbog neadekvatne higijene nakon defekacije, može se S. typhi proširiti na komunalne izvore hrane ili vode. Vrlo čest u zemljama i krajevima s niskom razinom higijene i životnim standardom. Izvor zaraze su bolesnici i kliconoše. Salmonella typhi se izlučuje stolicom i urinom. Javlja se sporadično ili u obitelji, zaraza se prenosi kontaktom, a čest je prijenos vodom.
Kroz probavni trakt Salmonella typhi dolazi u tanko crijevo gdje se umnaža u tkivu sluznice (Peyerove ploče) i mezenterijalnim limfonodima. Zatim odlaze u krv i šire se tijelom. Fagocitiraju ih RES stanice u kojima bakterija može dugo preživjeti. Inkubacija traje 7-15 dana (ovisno o infektivnoj dozi). Bolest može trajati dugo, tek senzibilizirani T-limfociti koji aktiviraju makrofage mogu nadvladati infekciju. Mogući su recidivi zbog izlučivanja Salmonella typhi u crijevo putem žuči i zatim ponovne penetracije u sluznicu crijeva.
Klinička slika: inkubacija 7-14 dana, (moguće do 40 dana), prisutni opći infektivni simptomi (glavobolja, klonulost, slabost, nesanica, somnolencija, delirij, meningealni sindrom, hepatosplenomegalija). Početak bolesti je postupan, prisutna je slabost, glavobolja. Temperatura ima 3 standardna stadija (incrementi, acmes decrementi), može trajati nekoliko dana do nekoliko tjedana, prisutni su zimica, groznica, tresavica. Na koži se nalaze u 50% rozeole, može se javiti bronhitis, bradikardija, leukopenija, trombocitopenija.
Komplikacije: recidivi, hemoragija, perforacije crijeva, kolecistitis, pijelonefritis, bronhopneumonija, atelektaze, osteomijelitis, miokarditis, tromboze,meningitis, encefalitis, sekundarne infekcije.
Dijagnostika: klinička slika, epidemiologija, laboratorij (leukopenija uz normalan ili povišen broj limfocita), mikrobiološke (krv, stolica, urin) i serološke pretrage (antitijela – O za rani stadij, a H za kasni stadij ili cijepljenje). Dijagnoza se potvrđuje izolacijom tifusnih bacila u kulturi, iako klinička slika i hematološki poremećaji mogu ukazati na trbušni tifus. Bacili tifusa se obično izoliraju iz hemokultura ili kulture koštane srži samo za vrijeme prva 2 tjedna bolesti, dok su koprokulture obično pozitivne za vrijeme 3. do 5. tjedna. Često su pozitivne i urinokulture. Organizam je moguće izolirati i iz kulture bioptičkog uzorka jetre ili rozeole.
Liječenje: Bez antibiotika, smrtnost je oko 12%; uz promptnu terapiju, smrtnost je <1%. Većinom umiru pothranjene osobe, dojenčad i stariji. Sopor, koma i šok, znak su teške bolesti i loše prognoze. Komplikacije se uglavnom pojavljuju kod neliječenih bolesnika ili kad je terapija započeta kasno (dijeta (lako probavljiva hrana), kloramfenikol, amoksicilin, sulfometoksazol+trimetoprim).
Mjere prevencije su pročišćavanje pitke vode, učinkovito uklanjanje otpadnih voda (kanalizacija), pasterizacija mlijeka; kronični kliconoše ne smiju rukovati živežnim namirnicama i treba provesti adekvatnu izolaciju bolesnika. Osobito su važne mjere crijevne izolacije. Osobe koje putuju u endemska područja, trebaju izbjegavati hranu koja se čuva ili servira na sobnoj temperaturi, sirovo lisnato povrće i neflaširanu vodu. Prije pića, vodu treba prokuhati ili klorirati. Učinkovitost živog atenuiranog peroralnog cjepiva protiv trbušnog tifusa (soj Ty21a) iznosi oko 70%.