Trputac

Latinski naziv: Plantago lanceolata L.
Drugi nazivi: Veliki trputac,bokvica,velika bokvica, pitoma bokvica, marina bokva, pasvica, paskvica, trput, čelnik, muška bokvica.

Trputac je trajnica, sa svim listovima sakupljenim u prizemnoj rozeti. Listovi su glatki, široki te dugi oko 5-10 cm. Iz listova izbijaju bezlisne stabljike sa dugim cvatovima sastavljenih od sitnih cvjetova. Pojavljuje se na svim livadama, u poljskim međama, uz rubove putova, u jarcima i na vlažnim plodnim tlima. Neke od domaćih vrsta trpuca, koje su najrasprostranjenije, razlikuju se prema obliku lista i cvata. To su – ženski, širokolisni trputac (Plantago major L.), muški, uskolisni trputac (Plantago lanceolata L.) i srednji trputac (Plantago media L.).

Trputac sadrži glikozide, saponine i gorke tvari, šećer, eterično ulje, klorofil, ksilin, vitamine A, C i K, željezo, kalcij, fosfornu kiselinu i sirišni enzim koji se nalazi u želučanom soku sisavaca i ljudi. Cvate od svibnja do početka rujna.

Ljekoviti dijelovi biljke
Za liječenje se upotrebljava list (Plantaginis folium), a narod bere i korijen i čitavu zelen. Listovi su bez mirisa, opora i gorkasta okusa. Sadrže glikozid aukubin, invertin, emulzin, kalijeve soli i druge tvari. Beru se listovi, od svibnja do kraja kolovoza - dok je biljka u cvatu i dok još sjeme nije zrelo. Listovi se moraju sušiti odmah nakon branja. Nakon sušenja mora zadržati zelenu boju i nagorak okus. Zato se odmah raširi u posve tankom sloju na okviru od jute ili na papirima. Suši se na toplom sjenovitom mjestu, a sušenje traje dosta sporo. Spremiti se može u jutenu vreću. Čuva se u suhom prostoru. Korijen trpuca kopa se od sredine kolovoza pa sve do kraja listopada. Nakon vađenja, korijen se dobro očisti pa naniže na konac i tako suši.

Ljekovito djelovanje
Trputac je poznat kao vrlo stari lijek i u narodnoj medicini se mnogo koristi. Trputac je odličan prirodni lijek kod kašlja, hripavca, plućne astme, upale plućnih vrškova, pa čak i kod tuberkuloze pluća. Olakšava iskašljavanje, a upotrebljava se kod katara gornjih dišnih putova, upale usne šupljine i ždrijela. Katar crijeva, probavne smetnje, želučane bolesti, crijevne parazite i krvarenje liječi svježe iscijeđen sok trpuca iz biljke u cvatu. Svježi sok trpuca uzima se više puta dnevno (po jedna jušna žlica soka pomiješanog s pola jušne žlice ugrijane vode).

Vrlo se često koristi kao sredstvo za zaustavljanje proljeva i unutarnjih i vanjskih krvarenja. Korijen običnog trpuca služi uglavnom kao lijek kod raznih kožnih bolesti. Homeopatija obični trputac upotrebljava kod bolova u srednjem uhu i bolova nakon liječenja zuba.

Zbog jakog djelovanja trpuca, uzimanje njegovih preparata ne preporučuje se trudnicama.

Kod bolova u uhu
U uho se nakapa nekoliko kapi svježeg soka trpuca.

Za plućne bolesti
Trputac u obliku sirupa preporučuje se onima koji boluju od plućnih bolesti, plućne tuberkuloze, onima koji teško dišu, kašljucaju i u prsima imaju prekomjeran sluzavi sekret. Djeca uzimaju više puta dnevno po jednu čajnu žličicu trpučeva sirupa, a odrasli više puta dnevno - po jednu jušnu žlicu.
Čajni oparak od muškog, uskolisnog trpuca priprema se: jedna čajna žličica svježih ili osušenih listova biljke prelije s dva decilitra uzavrele vode. Pije se dva do tri puta dnevno - po dva decilitra (nezaslađeno) u gutljajima.

Svježi sok trpuca
Svježi sok trpuca, iscijeđen iz listova biljke u cvatu, zajedno s korijenom - koristi se za liječenje upale želuca i crijeva, probavnih smetnji i krvarenja organa za probavu.

Protiv parazita i nametnika u crijevima
Kod parazita i nametnika u crijevima preporučuje se uzimanje sjemena trpuca.

Svježe lišće običnog trpuca, čitavo ili zgnječeno u kašu, upotrebljava se kao melem za čireve i rane.

Sirup: dvije pune pregršti opranih listova sameljemo u mašini za mljevenje mesa. Toj lisnatoj kaši dodamo malo vode, da se ne slijepi, 350 gr meda i 10 dkg šećera. Uz stalno miješanje neka se kuha na tihoj vatri dok se ne zgusne i tada još vruće nalijemo u flašice i čuvamo u frižideru.