Tuberkuloza

Tuberkuloza (TBC, sušica) je bolest koju uzrokuje bakterija Mycobacterium tuberculosis. Bakterija u prvom redu zahvaća pluća, iako može zahvatiti i bilo koji drugi organ, kao što su: limfni čvorovi, koža, kosti ili mozak. Tuberkuloza se prenosi kapljicama, s zaražene na zdravu osobu, kihanjem, kašljanjem i govorom.

Bakterije koje dospiju u pluća nakupljaju se u alveolama i uzrokuju stvaranje brojnih granuloma koji s vremenom prerastaju u sive nakupine bakterija i limfocita. Takve nakupine uzokuju pucanje alveolarnih kapilara što dovodi do iskašljavanja krvi. Bolest može biti plućna koja je zarazna) i izvanplućna koja nije zarazna, a zahvaća bubrege, mozak.... Tuberkuloza je jedna od najraširenijih zaraznih bolesti u svijetu i računa se da je njome zaraženo između 2 i 3 milijarde ljudi. Svake godine se zarazi oko 9 milijuna ljudi. Devedeset posto svih zaraženih ima latentni oblik bolesti bez izraženih simptoma. Š irenju tuberkuloze pogoduju siromaštvo, neishranjenost, prenapučenost, alkoholizam, pušenje, narkomanija, uzimanje imunosupresivne terapije i kortikosteroida, bolesti kao leukemija, šećerna bolest, akutne virusne infekcije te HIV-infekcija. AIDS je oboljenje gdje HIV-virus jako smanjuje imunitet organizma te se javljaju bolesti koje se u uvjetima normalnog imuniteta ne bi pojavile. Rizik od infekcije bacilom tuberkuloze i razvoja bolesti je najveći prilikom kontakta sa zaraženim osobama, zatim kod soba koje žive u napučenim zajednicama s lošim higijenskim uvjetima života, kao i kod osoba s lošom prehranom.

Simptomi
Svaki kašalj koji traje duže od tri tjedna sumnjiv je na tuberkulozu. Simptomi koji prate tuberkulozu su povišena tjelesna temperatura, umor, mršavljenje, kašalj, noćno znojenje, proljev. Prilikom pregleda stetoskopom utvrđuje se i karakterističan šum prilikom disanja. Često su primjetni i otoci limfnih žlijezda, bolovi u grudima, zglobovima i mišićima, drhtavica i opća slabost bolesnika. Prilikom iskašljavanja često se u iskašljaju primjećuje sukrvica i krv. Karakteristični simptomi kod djece su povišena tjelesna temperatura, kašalj, te otežano i ubrzano disanje. Prvu pojavu tuberkuloze nazivamo prvotnom ili primarnom tuberkulozom. U bolesnika koj je već bio senzibiliziran na bacil tuberkuloze nazivamo postprimarnom, sekundarnom ili reaktivacijskom tuberkulozom.

Primarna tuberkuloza još se naziva i prvotnom infekcijom ili dječijom tuberkulozom, a označuje infekciju u nesenzibiliziranog domaćina. Mjesto prve infekcije naziva se Ghonovo žarište, i najčešće je smješteno subpleuralno iznad ili ispod interlobarne fisure. Nakon ulaska u alveole mikobakterije se najprije nesmetano umnožavaju, dok ne nastupi stanična reakcija u kojoj vrlo brzo dominiraju limfociti i makrofagi. Ghonovo žarište obično zacjeljuje vezivnim ožiljkom, u kojem nastaju ovapnjenja koja se vide pri rentgenskom pregledu. U bolesnika se razvije stanična imunost na tuberkulozu koja se očituje pozitivnošću tuberkulinskog testa. Ako M. tuberculosis dospije u krvne ili limfne žile, bacili se mogu hematogeno ili limfogeno proširiti u ostale dijelove tijela. U osoba koje su imunokompetentne ova preimunosna diseminacija nema većih posljedica. Primarna tuberkuloza rijetko uzrokuje simptome. Tuberkuloza je asimptomatična dok bolest ne uznapreduje.

Sekundarna tuberkuloza nastaje u bolesnika koji su preboljeli primarnu tuberkulozu i razvili staničnu imunost protiv bacila tuberkuloze. Upala može biti posljedica reinfekcije ili reaktivacije. Upala se obično pojavljuje u plućnim vršcima i znatno rjeđe u drugim dijelovima pluća. Očituje se nekrotizirajućim granulomima. U središnjem dijelu žarišta dolazi do razmekšavanja, koje s vremenom zahvaća veće dijelove pluća i dovede do stvaranja šupljinja (kavernama). Oko kaverni dolazi do plućne fibroze. Razaranje krvnih žila može uzrokovati masivno krvarenje u kaverne i hemoptizu. Nakon što se bacili tuberkuloze prošire iz plućnih kaverni u druge dijelove tijela, nastaje ekstrapulmonalna tuberkuloza. Bacili se mogu proširiti limfogeno, hematogeno i aerogeno kroz dišne puteve.

Simptomi izvanplućne tuberkuloze ovise o mjestu zaraze, odnosno organu koji je zaražen, pa se tako kod tuberkuloze kosti i zglobova primjećuju otekline, bolovi i deformiteti kukova, koljena ili kralježnice.

Dijagnoza
Kako bi se dijagnosticirala tuberkuloza, mora se prvo posumnjati na nju prema gore navedenim simptomima: vrućici, noćnom znojenju, gubitku apetita i težine, te kašlju koji obično traje 3 ili više tjedana. Prvi korak u dijagnosticiranju je rentgenska snimka pluća. Na snimkama kod većine odraslih bit će prisutne abnormalnosti gornjeg plućnog režnja sa šupljinama. Konačna dijagnoza plućne tuberkuloze mora biti potvrđena izolacijom M. tuberculosis iz izlučevina bolesnikovog dišnog sustava. Tuberkulinski kožni test je jedna od kliničkih metoda za dijagnosticiranje TBC-infekcije. Reaktivnost na tuberkulinski antigen odvaja zaražene osobe s negativnim bakteriološkim nalazom i urednim nalazom rendgena pluća od osoba koje nisu zaražene. Danas se u kliničke svrhe koristi tzv. Mantouxov test, kojim se 5 tuberkulinskih jedinica purificiranog proteinskog derivata uštrcava u kožu. Negativna reakcija ne isključuje infekciju ili bolest.

Liječenje
Otpornost na lijekove za M.tuberculosis nastaje kroz nasumične mutacije u genomu organizma. U bilo kojoj populaciji M.tuberculosis, učestalost ovih mutacija varira ovisno o lijeku. Antituberkulozni lijekovi koji su dostupni djeluju kroz različite mehanizme i na različitim mjestima u tijelu. Standardna antituberkulotska terapija za plućni oblik bolesti traje 6 mjeseci, no koristi se i u najvećem broju slučajeva kada bolest zahvaća i druge organe. Liječenje se nastavlja i 3 mjeseca nakon što su kulture iskašljaja postale negativne. Kako bi se spriječilo širenje bolesti, često se bolesnici hospitaliziraju, sve do kada bolesnik više nije zarazan, a to je najčešće 15 do 30 dana nakon početka terapije. Nakon tog perioda bolesnik može nastaviti s uobičajenim životnim aktivnostima. Pored terapije lijekovima liječnici preporučuju zdrav način života, što više odmora i pravilnu prehranu bogatu vitaminima.

Nakon izlječenja, bitno je provoditi redovite liječničke preglede. Uvijek treba imati na umu da se bolest može ponovno probuditi, da se mogu javiti recidivi bolesti. Liječenjem oboljelog štiti se njegova bliža i dalja okolina, dok bolesnik kašlje, kiše, govori, iskašljava, on širi zarazu. Zaraznost je to veća što je osoba duže bolesna i neliječena.

Literatura:
· Centers for Disease Control and Prevention. Emergence of Mycobacterium tuberculosis with extensive resistance to second-line drugs, worldwide, 2000-2004. MMWR 2006;55(No.11):301-305.
· Blumberg HM, Leonard MK, Jasmer RM (2005). "Update on the treatment of tuberculosis and latent tuberculosis infection". JAMA 293 (22): 2776-84. doi:10.1001/jama.293.22.2776. PMID 15941808.
· Centers for Disease Control and Prevention. Guidelines for the investigation of contacts of persons with infectious tuberculosis; recommendations from the National Tuberculosis Controllers Association and CDC and Guidelines for using the QuantiFERON ®-TB Gold test for detecting Mycobacterium tuberculosis infection, United States. MMWR 2005;54(No. RR-15):1-55.
· Tuberculosis Symptoms From eMedicineHealth. Author: George Schiffman, MD, FCCP. Last Editorial Review: 1/15/2009