Uganuće gležnja
Uganuće ili distorzija gležnja je ozljeda ligamenata (čvrstog, elastičnog tkiva koje povezuje kosti međusobno) u gležnju (skočnom zglobu). Ozljede zglobova koje nastaju zbog prekomjernog djelovanja sila na zglob, koji ode zbog toga u nefiziološki položaj i dolazi do ozljede elastičnog tkiva koje povezuje kosti međusobno: ligamenti se nategnu ili rastegnu to umanjuje stabilnost zgloba; jača istegnuća ligamenata ili djelomične rupture ligamenata dovode do većih poremećaja elastičnog tkiva koje povezuje kosti međusobno, što uzrokuje nestabilnost ozlijeđenog zgloba. Najčešće su uganuća u gležnju (skočnom zglobu) i koljenu.
Skočni zglob formiraju tibija (goljenična kost), fibula (lisna kost) i talus (skočna kost) gornjeg dijela stopala koje su povezane nizom ligamenata. Skočni zglob omogućava da se stopalo savije nagore i nadole kao i s jedne na drugu stranu. Stopalo je jedinstvena funkcionalna cjelina s dinamičkom i statičkom funkcijom. Statička funkcija povezana je uz prijenos težine cijelog tijela na stopalo gdje je svako stopalo potpora polovice težine tijela, a dinamička funkcija povezana je prilagođavanju podlozi i ublažavanju udaraca stopala prilikom stajanja i pokretanja.
Čvrstoću ovim zglobovima i kostima daju ligamenti, mišići i njihove tetive. U trenutku kada su sile koje djeluju na stopalo prejake, iznenadne ili u smjeru za koji stopalo nema dovoljnu zaštitu, događa se oštećenje mekih tkiva, prije svega ligamenata, tetiva, mišića, ali i zglobnih hrskavica. Najčešći pokreti stopala pri kojima se sve to događa su uvrtanje (pokret prema unutra) i izvrtanje. Otežavajući momenti pri nastanku ozljeda skočnog zgloba su kompleksna građa i višestruka funkcija zgloba.
Uganuće ili distorzija najčešće se događa prilikom sportskih i rekreativnih aktivnosti, ali i pri hodu po neravnoj površini kada osoba iskrene nogu u skočnom zglobu. Tom prilikom nastaje istezanje, djelomični ili potpuni prekid jednog ili više ligamenata oko skočnog zgloba i najčešća je trauma na tom dijelu tijela. Ozljede ligamenata mogu biti totalne ili parcijalne i ozljede ne treba zanemariti.
Postoje tri stupnja lezije ligamenta:
• prvi stupanj ili distenzija znači da je ligament nategnut i istegnut zbog prevelikog opterećenja, traumatizirajuća sila nije prešla granicu čvrstoće ligamenta i njegova vlakna nisu popucala
• drugi stupanj označava napuknuće ili djelomičan prekid kontinuiteta ligamenta, a iako je traumatizirajuća sila prešla granicu čvrstoće ligamenta, dio ligamentnih vlakana ostao je pošteđen
• treći stupanj je kompletna ruptura jednog ili više ligamenata koja je obvezno praćena rupturom zglobne čahure.
Svako pretjerano uganuće skočnog zgloba s oštećenjem stabilizacijskog tkiva uzrokuje krvarenje, otok, bol i bolnu osjetljivost kod opterećenja i pokretanja. Odmah po ozljedi potrebno je pružiti prvu pomoć koja se sastoji od stavljanja ledenih obloga na ozlijeđeni dio i stavljanja ozlijeđene noge u povišen položaj. Potrebno je učiniti odgovarajuće dijagnostičke postupke kako bi se isključila moguća fraktura neke od kostiju, a zatim provesti adekvatnu terapiju.
Pravilan tretman i način liječenja utječu na ozdravljenje, a osnova liječenja ligamentarne ozljede gležnja danas je tzv. funkcionalno liječenje, i kratkotrajna imobilizacija zgloba. Povratak radnim i sportskim aktivnostima nakon prvog stupnja ozljede obično je vrlo brz i dopušta se čim nestane bol i oteklina, najčešće petnaestak dana od trenutka ozljeđivanja. Nakon ozljede drugog i trećeg stupnja taj je povratak znatno dulji i potrebno je u pravilu šest do osam tjedana do povratka radnim i sportskim aktivnostima. Budući da ožiljak nije tako gibak kao prirodno tkivo ligamenta, gležanj će uvijek biti nešto slabiji i sklon ponovnoj ozljedi.
Dr. sc. Jay Hertel koji na Sveučilištu Virginije proučava zglobove kaže kako su se donedavno uganuća smatrala uvelike benignima nakon što prođu početna bol i oteknuće. No to se promijenilo: neodgovarajući tretman može uzrokovati godine rezidualne boli i novih uganuća, kaže Hertel. Otprilike 30 posto ozlijeđenih suoči se i s kroničnom nestabilnošću skočnog zgloba. U jednom je istraživanju otkriveno kako se kod 34 posto ljudi koji uganu zglob uganuće ponovi u iduće tri godine. Ligamenti u skočnom zglobu, objašnjava Hertel, propleteni su osjetilnim receptorima. "Oni mozgu dojavljuju gdje se u prostoru zglob nalazi." Kada dođe do uganuća, neki se od tih receptora trajno oštete. Rezultat je toga slabija komunikacija zgloba s mozgom.
Tu uskače rehabilitacija. "Ako prestanete liječiti uganuti zglob čim nestanu simptomi, sigurno ćete poslije opet imati problema", kaže Hertel. S druge strane, rehabilitacija vam, ako je pravilno provedena, može pomoći da zglobu vratite "nevinost" – ako ne doživite novo uganuće sljedećih godinu dana, rizik se vraća u normalu.