Ureaplasma urealyticum

Kod simptomatskih infekcija urogenitalnog trakta - infekcija urogenitalnog sustava praćenih kliničkim simptomima, izolirane su tri vrste uzročnika iz ove skupine: Mycoplasma hominis, Ureaplasma urealyticum i Mycoplasma genitalium. Ureaplazma i mikoplazma sićušne su parazitske bakterije malog genoma, bez stanične stijenke (po tome su slični virusima), pa mogu poprimiti različite oblike. Pripadaju u razred Mollicutes. Odlikuju se velikom antigenskom različitošću uz mnoštvo serotipova, što uspostavljanje trajnog imuniteta čini praktično nemogućim. Zbog toga su ponovljene infekcije mikrobima iz ove grupe vrlo česta pojava.

Kliconoštvo, dakle postojanje infekcije urogenitalnog sustava kod inače zdravih osoba oba spola, nalazi se Mycoplasmom hominis u oko 15%, dok s Ureaplasmom urealiticum i do čak 75% spolno aktivnih osoba. Urogenitalne mikoplazme (m. genitalium i m. hominis) te ureaplazma (u. urealyticum) sve se češće dijagnosticiraju kao uzročnici urogenitalnih infekcija u oba spola, ali i sistemskih bolesti osobito u trudnica, rodilja, djece i imunološki oslabljenih osoba.

Osim urogenitalnih bolesti koje uzrokuju, među kojima su česte tzv. nespecifične upale mokraćne cijevi u muškaraca, te upale vrata rodnice i upalne bolesti male zdjelice u žena, sve je evidentnija njihova povezanost s nastankom neplodnosti, patoloških trudnoća, upala plodovih ovoja, prijevremenih porođaja i pobačaja, u žena i muškaraca koji imaju problema s neplodnosti.

Ukoliko mikoplazme iz bilo kojih razloga dospiju u rodnicu ili jajovode, mogu izazvati upalnu bolest zdjelice s razvitkom ožiljkastih promjena u maloj zdjelici, apscesa ili neprohodnosti jajovoda. U oko 25% bolesnica s adneksitisom (upala jajovoda i jajnika) izolira se Mycoplasma hominis.

Postoji povezanost sa zarazom ovim bakterijama i kasnijim nastankom nekih autoimunuh bolesti, hemolitičkih anemija pa i upalnih bolesti zglobova, mišića i vezivnog tkiva. Ove sićušne i tek zadnjih desetak godina više poznate bakterije specifične su i po građi i metabolizmu te su često rezistentne na antibiotsku terapiju.

Ove bakterije mogu se naći na vlažnim površinama (osobito ručnicima), u bazenima, saunama, salonima za masažu, ali i drugim nečistim predmetima za intimnu uporabu, te se zaraza može steći osim spolnim i kontaktnim putem.

Simptomi
Ukoliko se radi o asimptomatskim infekcijama, kod kojih je tek neznatno pojačan vaginalni iscjedak, mikoplazme se najčešće izoliraju iz obrisa rodnice, dok se rijetko nalaze u obrisu vrata rodnice ili u uretri. Simptomi koji se pri tome javljaju obuhvaćaju bolove ili napetost u donjem dijelu trbuha, pojačani iscjedak iz rodnice, bolove kod spolnog odnosa. Mogu se javiti mučnina i povraćanje, povišena tjelesna temperatura, nepravilna krvarenja, kao i smetnje od strane mokraćnih putova. Izgleda da je kod žena patogenija Mycoplasma hominis, dok kod muškaraca više problema izaziva Ureaplasma urealyticum.

Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na osnovu izolacije uzročnika iz brisa grlića rodnice i/ili uretre u odgovarajućim kulturama ili detekcijom antitijela (serološka dijagnostika). Dijagnostika infekcija uzrokovanih mikoplazmama (Ureaplasma urealyticum i Mycoplasma hominis) provodi se ili manje osjetljivom metodom kultivacije pomoću specijalnih podloga što traje 1-2 tjedna ili molekularnom dijagnostikom (PCR) koja se odlikuje većom osjetljivošću i brzinom, pa se rezultati ovih pretraga dobiju već za 2-4 dana.

Liječenje
Liječiti treba sve partnere, a preporuča se nakon provedene terapije i urednog kontrolnog nalaza obrisaka i urina i drugih sekreta, nalaz još ponoviti nakon 2-4 mjeseca, radi čestih recidiva infekcije. Lijekovi izbora su tetraciklini (Doxycyclin) kroz 10 -14 dana koji su učinkoviti kod svih vrsta mikoplazmi. U terapiji infekcije s Mycoplasma hominis na raspolaganju stoje još linkomicin (Lincocin) i clindamicin (Dalacin), dok je u liječenju Ureaplasma urealyticum djelotvoran i eritromycin (Eritromicin). Ciprofloksacin (Ciprobay, Ciprinol) ima učinak kod obje vrste uzročnika.

Dok se terapija ne završi, potrebna se suzdržavati od seksualnih odnosa, inače postoji rizik od recidiva. Za seksualno aktivnu osobu ne postoji apsolutno siguran način kako da izbjegne ovu vrstu spolno prenosive bolesti. Sve što narušava pH vagine i bakterijsku ravnotežu vagine može dovesti do infekcije. Održavajte vaginalnu sluznicu zdravom uz siguran i zaštićni spolni odnos.