Vodene kozice

Vodene kozice ili varicella zarazna je bolest, prije svega dječje dobi, rijeđe odraslih, a uzrokuje ju varičela-zoster virus iz porodice herpes virusa. U početku bolesti nalazi se u respiratornom traktu, a zatim kratko vrijeme u krvi. Nakon toga se nalazi u kožnim promjenama. Prenosi se zrakom, kapljicama, osobito prvih dana bolesti kada se virus nalazi u ustima i nosu. Tekućina u kožnim promjenama (vezikulama) je zarazna, ali kasnije nastale kraste nisu. Nakon preboljelih vodenih kozica čovjek obično stekne doživotnu imunost. Bolest se javlja isključivo kao posljedica prve infekcije virusom i u pravilu je kratkog i dobroćudnog tijeka. Komplikacije bolesti mogu biti raznolike i uglavnom su uzrokovane nezgodnim smještajem osipa, jačom zahvaćenošću drugih organskih sustava ili naknadno pridruženom bakterijskom infekcijom.

Simptomi

Klinička slika vodenih kozica može se podijeliti u nekoliko stadija: stadij inkubacije - vrijeme od same zaraze do javljanja simptoma -traje od 10 do 20 dana bez simptoma bolesti.

Nakon toga tijek bolesti se može podijeliti u nekoliko stadija:
· prodromalni stadij jedan-dva dana s nespecifičnim općim znakovima bolesti. Prodromi se očituju općim simptomima kao što su vrućica, glavobolja, povraćanje te ponekad laganim osipom po trupu koji je varijabilan i prolazan. Prodromi traju 1 -2 dana.

· eruptivni stadij od pet do šest dana kd izbija karakterističan osip koji izgleda poput malih prozirnih balončića popunjenih tekućinom, a nazivaju se vezikule; u najvećoj mjeri se javlja na trupu, ali ga ima i na udovima i licu. Ponekad se vidi i na sluznicama usta i ždrijela, a naročito je dobro vidljiv na nepcima. U stadiju vezikule ostaju nekoliko dana, a sadržaj vezikule koji je u početku bistar, postaje mutan. Nakon toga se vezikule suše i pretvatraju u kraste. Koža se brzo obnovi nakon što kraste otpadnu pa ne ostaju ožiljci. Erupciju vezikula prati povećanje temperature i obično jak svrbež kože.

· stadij regresije obilježen je nestankom općih simptoma, padom temperature, te sasušenim vezikulama i krastama koje uskoro otpadnu i cijeljenjem kožnih promjena.

Dijagnoza
Neki laboratorijski nalazi su karakteristični tako da je ukupan broj bijelih krvnih stanica smanjen, te nalazimo goleme stanice u razmazu sadržaja vezikule pod mikroskopom. Za postavljanje dijagnoze bolesti bitna je anamneza, podaci od boelsnika da li je boravio u blizini osobe sa vodenim kozicama i sama klinička slika. Posebnu važnost u kliničkoj slici ima osebujan izgled osipa, jer istodobna prisutnost kožnih promjena u različitim stadijima razvoja (od makule do kruste) i izbijanje osipa na mahove prepoznatljivi su simptomi vodenih kozica.

Liječenje
Terapija varicelle je uglavnom simptomatska. Najvažnije je spriječiti sekundarnu infekciju. To se postiže tako da se pazi higijenu tijela i posteljinu (redovito pranje posteljine, kupanje i mjenjanje rublja). Osim toga treba paziti da se bolesnik ne češe i time inficira kožu. Bolesnikovi nokti moraju biti obrezani i čisti. Protiv svrbeža koriste se sa uspjehom uobičajeni lijekovi (mentol spiritus, kamfor ili fenol lokalno). Kod pojave sekundarnih infekcija upotrebljavaju se antibiotici oralno i u injekcijama. U liječenju meningoencefalomijelitisa daju se kortikosteroidi. U odraslih sa teškom varicellom daje se intravenski vidarabin.

Izolacija bolesnika provodi se dok ne nestanu zadnji mjehurići, što obično traje pet, šest dana od pojave osipa. Djeca ne bi smjela ići u školu ili vrtić dok se svi mjehurići ne raspuknu i pretvore u kraste.