Zubi - fistula
Sve upale kojima je zub izvor ili put širenja infekcije najčešće se ograniče na prostor oko zuba, gdje se manifestiraju kao akutne, ili prelaze u kronične, ili se privremeno zaliječe. Ako obrambene snage organizma, potpomognute terapijom, ne ograniče proces, gnoj će kroz kost prodrijeti na njenu površinu i nadignuti periost pa će nastati subperiostalni apsces, pri čemu su naročito intenzivni bolovi.
Daljim prolazom gnoja iz periosta pod sluznicu, nastaje submukozni apsces (parulis), koji je manje bolan, a često nastaje fistula (otvor) kroz koji na sluznicu istječe gnoj, ili se proces postepeno povlači.
Fistula je promjena na sluznici usta nastala uslijed oboljenja vrha korijena zuba, kada postoji gnojni proces. Fistule koje uzrokuju zubi igraju važnu ulogu u medicini. Njihova se patološko-morfološka slika u biti ne razlikuje od ostalih fistula drugih etiologija. Odontogene fistule su posljedica karijesa ili ozljede zuba, kad je nastala nekroza i infekcija pulpe, a infekcijom se upalni proces proširio na okolinu zuba, sluznicu i kožu. Akutna odontogena upala najčešća je bolest zbog koje bolesnici dolaze u ambulantu oralne kirurgije.
Klinički se fistula (cista) najprije javlja kao bubuljica, više ili manje izbočena, a veličine otprilike pšeničnog zrna. Sluznica je još zatvorena, tanka, a kroz nju prosijava žućkasti sekret. Kad je napetost povećana, tj. sekrecija pojačana, tada ona pukne i sekret isteče napolje. Tako nastane Fistula koja se kasnije može opet zatvoriti. To je sve ovisno o virulenciji bakterija u kanalu zuba. Ovakva Fistula može nastati i dan dva poslije punjenja kanala kod liječenja, ako je taj zub imao već prije granulacioni proces koji je probio kompaktu kosti. To je izraz reakcije organizma, a Fistula nestaje kasnije bez bilo kakve intervencije.
Drugi oblik nastaje kod cirkumskriptnog gnojnog ostitisa okoline zuba, a i lokalizacija je fistule u njegovoj blizini na sluznici. Značajka je ove fistule da se jedva vidi, jer se tek pritiskom prsta primijeti kako iz sitne rupe oštrih rubova teče gnojni vodenasti sekret. Ove se dvije vrste Fistula mogu smatrati posljedicom subakutnih periapikalnih procesa rastočenog zuba.
Treći oblik fistula označen je sekrecijom iz fistule, čiji rub bude obavijen granulacionim tkivom; ono može biti sočno ili čvršće, kompaktnije. To je posljedica prodora granulacionog tkiva preko kompakte kosti i mekanih česti, bilo na sluznicu bilo na kožu. Put, kanal od periapikalnoga granulacionog procesa do mjesta fistule ispunjen je granulacionim tkivom u kojem se može naći i epitel sluznice.
Međutim, fistule se mogu pojaviti i u predjelu posve zdravih zuba a da nemaju nikakve veze s uzročnim zubom, koji se mora pronaći kliničkom i rendgenološkom pretragom. Ovaj se kronični periapikami proces očituje nekim zasjenjenjem toga područja, ali taj kod subakutnih procesa s nevidljivom fistulom nije zasjenjen.
Suverena dijagnostička metoda za zubne fistule je rtg snimanje zuba, pomoću koje možemo da postavimo dijagnozu, odredimo veličinu i lokalizaciju fistule, i odredimo adekvatnu terapiju. Kod svih zuba sa promenjenom bojom i velikim karijesnim lezijama obavezno je napraviti rtg snimak. Liječenje odontogenih fistula ne čini stomatologu nekih poteškoća. Tu je potrebno odstraniti uzrok kroničnih periapikalnih procesa bilo samo dezinfekcijom zubnoga kanala i njegovim hermetičkim punjenjem, bilo još dodatnom resekcijom korijena. Granulacije kod dermalnih fistula treba ostrugati, jer se na taj način najbrže izgubi fistula. Kod dermalnih fistula stvara se ožiljasto tkivo s uvučenom kožom kao lijevkom. Osim toga mogu se na koži pojaviti dugotrajne pigmentacije.