Zubni karijes

Karijes zuba je raspadanje i truljenje zubne supstancije, koje dovodi do defekta u zubu. Zubni karijes je oboljenje čovjeka koje ide usporedo s razvojem civilizacije. Kako u današnjici civiliziranih naroda 93% ljudi ima kariozne zube, to se karijes zuba smatra najraširenijom bolešću čovječanstva. Dok je čovjek živio pod primitivnim uvjetima života, zubni je karijes bio veoma rijetka bolest. Da dođe do karijesa, potrebni su razni uvjeti; radi se o vrlo kompleksnom zbivanju; pojedini faktori nisu objašnjeni, a i danas je još sporno kojim redom dolazi do dezintegracije zubne supstance.

Mnogobrojni uzroci karijesa mogu se grubo podijeliti u dvije vrste: direktni su oni koji neposredno učestvuju, a to su kruh, voda, šećer, bakterije, slina itd. U indirektne se ubrajaju oni koji učestvuju u razvoju zuba i imaju posredan učinak na kvalitetu zuba, kojim ga čine otpornim ili neotpornim protiv karioznog procesa.

Kruh je najvažniji faktor u prehrani, a i neposredno kod karijesa. Zajedno s civilizacijom kruh mijenja prvobitne osobine i po sastavu i po konzistenciji. Primitivnim načinom izmrvljeno brašno sadržavalo je sve sastojke žitarice. Kruh je bio tvrd, uz ugljikohidrate, sadržavao bjelančevine, mineralne sastojke, a djelomično i vitamine. Poznato je da oni dijelovi zuba koji su direktno izloženi žvakanju, naročito pri prehrani s tvrdom hranom, ne naginju na karijes, jer se tu ne mogu sakupljati otpaci hrane i bakterije. Taj se primitivni kruh mijenja, s početka, radi ukusa i mekoće, dodaju se razni dodaci a žitarica se vrlo sitno melje u "bijelo" brašno koje ima punu kaloričnu vrijednost ali su mu oduzeti gotovo svi važni sastojci za opći metabolizam. Međutim, u nastajanju karijesa gotovo važniju ulogu igra konzistencija kruha. Kruh, pecivo i kolači jedu se većinom mekani i samim time se ne vrši dovoljno čišćenje zuba; naprotiv, dijelovi se lijepe za zub i daju glavnu osnovu za tanku prevlaku. Da je kruh jedan od glavnih krivaca za nastajanje karijesa, moglo se dokazati i na terenu. Tako je Pedersen istraživanjima na Grenlandu dokazao da je kod Eskima karijes bio gotovo nepoznat. Čim su se naselili u luke, kupovali kruh i slatkiše, karijes se naglo proširio.

O šećeru kao etiološkom uzroku karijesa puno se polemika vodilo. Colyer i Sprawson pokušali su da usporede potrošnju šećera i raširenost karijesa. Oni misle da je proširenost karijesa u vezi s povećanom potrošnjom šećera. Međutim, te radove su pobijali razni autori (Mathis, Proell i drugi). L. Mellanby je opisala redukciju karijesa kod djece za vrijeme rata, zbog ratnih prilika djeca su manje konzumirala šećer i razne slatkiše. Već je rečeno da šećer može znatno utjecati na pH. Nyrop, međutim, misli, da šećer nema direktnog utjecaja na karijes, jer se vrlo brzo topi i sa slinom biva progutan. Mišljenja su veoma podijeljena i nema apsolutnog dokaza da bi količina konzumiranog šećera utjecala na razvoj karijesa, premda je to mišljenje u širokim krugovima dosta prošireno. Prema nekim autorima su opet i najmanje količine dovoljne da se vežu ili talože na zub i da time povećaju koncentraciju kiseline; to opet ubrzava demineralizaciju.

Neminovno je da bakterije igraju veoma važnu ulogu, ali i tu su mišljenja vrlo oprečna, pa je teško reći da li postoji neka specifičnost u njihovu djelovanju. Općenito je danas mišljenje da ne postoji neki specifični mikroorganizam u smislu kariogenog djelovanja. U karijesu cakline s početka dolaze u obzir razne vrste koje imaju osobinu stvaranja kiselina direktnim ili indirektnim putem. U kasnijem stadiju, a naročito kod karijesa dentina, dolaze u obzir mikroorganizmi s proteolitičnim osobinama. Mikroorganizmi sami ne mogu nikada izazvati karijes, jer su za to potrebni još mnogovrsni faktori.

Važno je za postanak karijesa kakve je kvalitete zub: da li je otporan ili nije prema štetnim noksama. U razvitku zuba igraju ulogu različiti momenti: u prvom redu prehrana majke, a kasnije i djeteta. Hranom se dobivaju razne tvari koje su od presudne uloge u općem metabolizmu, a napose u metabolizmu zuba. U novije vrijeme tome se pridaje velika važnost, jer se došlo do saznanja da je ispravno razvijen i mineraliziran zub najbolje preventivno sredstvo u nastajanju karijesa.

Posljednjih godina obraća se velika pažnja pitanju kakav utjecaj ima slina na karijes. Postoje različita gledišta. Glavna su dva: mehaničko i biokemijsko. Poznato je već odavno da igra ulogu količina i konzistencija sline. Naime, pokazalo se da oni ljudi koji imaju puno sline, imaju manje karioznih zuba, i obrnuto. Slina u većoj količini može bolje da opere i otplavi detritus hrane i bakterije. Obrnuto, mala količina sline je nemoćna, raspadni dijelovi hrane i bakterija ostaju na mjestu, te je proces karijesa neometan. Mora se pridodati da je kod osoba koje imaju malu količinu sline, ona veoma gusta i viskozna, te zapravo svojom ljepljivošću pomaže karioznom procesu. Slina sadržava cijeli niz sastojaka: kalcij, fosfor, mucin, glukozu, ureju, amonijak, kolesterol, rodanide, enzime itd.; za koje razni autori misle da imaju vezu s karijesom.

Fluor i zubi!!! Već je dugo poznato da fluor i njegove soli štetno djeluju na organizam. Eager je 1901. opisao promjene na zubima koje su nastale zbog štetnog djelovanja vode u kojoj je bio povećan sadržaj fluora. On je primijetio da u Napulju nastaju takve promjene i doveo ih u vezu s fluorozom. Iste nalaze opisao je i McKay u oblasti Kolorada. Black je istraživao te promjene i zube oštećene fluorom nazvao "pjegavi zubi". Djelovanje fluora je dvojako: u prvom redu on utječe za vrijeme razvoja zuba, to jest putem općeg metabolizma. Već je navedeno da se u mineralizaciji zuba fosfataze aktivno angažiraju kod procesa ulaganja kalcijevih soli u caklini u obliku hidroksiapatita. Najvjerojatnije je da fluor pri tom djeluje kao katalizator. Da li se on sam u to vrijeme ulaže u supstanciju zuba, nije objašnjeno. Kada jednom zub izraste, tada se djelovanje fluora prenosi na površinu, tj. fluor putem vode ili sline dolazi u kontakt s površinom zuba. Postoji mogućnost da se i putem sline može fluor supstituirati u zub; to naročito podvlače protivnici prevencije fluorom.

Ukoliko je veća koncentracija fluora u vodi, oštećuje se zub. Mehanizam nastajanja "pjegavih zuba" nije u cijelosti objašnjen. Većina autora smatra da nastaje oštećenje ameloblasta i odontoblasta i da se razvija nepravilna organska matrica. Kao trajna posljedica ostaju nepravilnosti u strukturi i izgledu zuba. Ukoliko je oštećenje slabije, javlja se samo poremećaj u mineralizaciji.

Razni pokušaji, kao npr. redoviti pregledi i rana sanacija, profilaktično davanje vitamina D, uvođenje naročitih vrsta kruha itd., nisu dosad dali dovoljno pozitivnih rezultata. Doduše, sanacijom su se mogli spasiti mnogi milijuni karioznih zuba, ali broj karioznih zuba nije se smanjio. To je i razumljivo uzme li se u obzir da je nastanak karijesa ovisan o raznovrsnim faktorima. Da se uspije u suzbijanju karijesa, potrebno je na zub djelovati s više strana.

Brigu za zube djeteta treba da preuzme majka već u prvim danima trudnoće. Kako razvoj zuba počinje u prvim tjednima, to hrana majke treba da bude raznovrsna. Mlijeko, sir, meso, povrće, voće, vitamini itd. treba da budu obilno zastupani u jelovniku.

Prehrana djeteta treba da bude ispravna već od prvih dana. Majčino mlijeko je najzdravije, jer ima sve sastojke (pogotovu potrebnu količinu kalcija) koji su neophodni za razvoj. U kasnijem životu treba izbjegavati mekane i ljepljive ugljikohidrate (mekan kruh, ljepljive kolače, čokoladu i bombone), naročito uvečer, kada postoji nesmetana mogućnost fermentacije u ustima.
Higijena usta od bitne je važnosti. Zube treba barem 2 puta na dan temeljito čistiti. Paste za zube, standardna sastava, nisu pokazale da mogu spriječiti karijes. Kod njih još uvijek igra glavnu ulogu mehanički moment.

Liječenje
Kariozni proces može, kada jednom prede granicu cakline, preko protoplazmatskih nastavaka odontoblasta podraživati i udaljene živčane okončine u pulpalnoj komorici. Zbog toga je potrebno da se otkrije i sanira kariozni proces što ranije, kada ne postoje bolovi, a ni reakcija na razne podražaje (slatko, toplo, hladno).

Kod površnog karijesa potrebno je zub očistiti do zdrave supstancije i kavitet proširiti do onih mjesta gdje postoji na zubu "samočišćenje". Tako očišćen i prepariran kavitet može se odmah i puniti (plombirati). Ako je kariozni proces zahvatio i dublje slojeve, treba uz preparaciju posvetiti brigu i pulpi. Obično postoji i reakcija pulpe na podražaje, što je znak da je došlo do lakših upalnih promjena, koje se mogu pojačati preparacijom. Prije definitivnog zatvaranja kaviteta treba upalni proces na pulpi smiriti. To se postiže privremenim umetanjem raznih lijekova, nakon potpunog smirenja smije se izvršiti definitivno zatvaranje.

Duboki karijes vezan je obično uz upalne promjene živca, što se klinički očituje stalnim i jakim bolovima. Danas se može ispravnom tehnikom, sterilnošću rada i odgovarajućim preparatima još uvijek spasiti živac, može se izvršiti i djelomična amputacija a da ostatak ostane vitalan. Uvjet je da se radi samo o seroznoj upali. Održavanje vitalnosti zuba je cilj konzervativne stomatologije. Vitalna pulpa je jedina sigurna garancija da se spriječi infekcija iz zuba u periapikalnu regiju.

Prirodna kozmetika i higijena sve više postaje trend kod osoba koje žele živjeti u skladu s prirodom i izbjeći štetne kemijske sastojke, koji su nažalost dio mnogih kozmetičkih i higijenskih preparata. Fluoridi se koriste za kontrolu i modifikaciju raspoloženja i ponašanja ljudi. Flour se dodaje u pastu za zube zbog učinkovitosti kod zaštite cakline, a jedno pakiranje paste za zube navodno sadrži količinu fluora koja bi mogla biti smrtonosna za djete u slučaju da konzumira cijelu pastu. SLS (Sodium Lauryl Sulphate), zloglasna kemijska supstanca, za koju neki navode da je i kancerogena, nalazi se među sastojcima više od 80% pasta za zube na europskom tržištu. SLS u pasti za zube omogućuje pjenušanje i osjećaj čistoće usne šupljine. Danas su dostupne paste bez SLS-a, bez floura, ove paste se ne pjenušaju, ali su izrazito zdrave i učinkovite.

Literatura:
· J. Mclntosh i dr., An Investigation into the Aetiology of Dental Caries, The British Journal of Experimental Pathology, 5/1922, 138-145 i 5/1924, 175-184.
· C. F. Bodecker i Applebaum, Metabolism of Dentin; Its Relation to Dental Caries and to the Treatment of Sensitive Teeth, The Dental Cosmos, 73/1931, 995-1009.
· F. Colyer i E. Sprawson, Dental Surgery and Pathology, New York, London i Toronto 1942.
· D. Mandel i R. S. Cagan, Pharmaceu-tical Agents for Preventing Caries, Journal of Oral Therapy and Pharmacology, 1/1964, 218-227.
· Caries-resistant Teeth, Giba Foundation General Sym-posia, London 1965.
· J · . L. Bernier i J. C. Muhler, Improving Dental Practice through Preventive Measures, St. Louis 166.

Fluoride: risks and benefits?
· www.fluoridation.com/calgaryh.htm
· www.fluoridation.com/
· www.spiritofmaat.com/archive/dec3/medlock.htm

Fluoridi ometaju sintezu kolagena što dovodi do njegovog razlaganja u kostima, tetivama, mišićima, koži, hrskavičavom tkivu, plućima, bubrezima i traheji.
[A.K. Susheela and Mohan Jha, "Effects of Fluoride on Cortical and Cancellous Bone Composition," IRCS Medical Sciences: Library Compendium, Vol. 9, No.11, pp. 1021-1022 (1981);
· www.all-natural.com/fleffect.html
· Y. D. Sharma, "Effect of Sodium Fluoride on Collagen Cross-Link Precursors," Toxicological Letters, Vol. 10, pp. 97-100 (1982); A. K. Susheela and D. Mukerjee, "Fluoride poisoning and the Effect of Collagen Biosynthesis of Osseous and Nonosseous Tissue," Toxicological European Research, Vol. 3, No.2, pp. 99-104 (1981);

Fluoridi zbunjuju imuni odbrambeni sistem i podstiču ga da napada tkiva svog vlastitog tijela i povećavaju brzinu rasta tumora kod ljudi koji su podložni karcinomu.
· [Alfred Taylor and Nell C. Taylor, "Effect of Sodium Fluoride on Tumor Growth," Proceedings of the Society for Experimental Biology and Medicine, Vol. 119, p. 252 (1965);
· www.stopthethyroidmadness.com/fluoride-and-your-thyroid/
· Peter Wilkinson, "Inhibition of the Immune System With Low Levels of Fluorides," Testimony before the Scottish High Court in Edinburgh in the Case of McColl vs. Strathclyde Regional Council, pp. 17723-18150, 19328-19492, and Exhibit 636, (1982); D. W. Allman and M. Benac, "Effect of Inorganic Fluoride Salts on Urine and Cyclic AMP Concentration in Vivo," Journal of Dental Research, Vol. 55 (Supplement B), p. 523 (1976); S. Jaouni and D. W. Allman, "Effect of Sodium Fluoride and Aluminum on Adenylate Cyclase and Phosphodiesterase Activity," Journal of Dental Research, Vol. 64, p. 201 (1985)]

Fluoridi ometaju rad štitne (tiroidne) žljezde.
· [Viktor Gorlitzer Von Mundy, "Influence of Fluorine and Iodine on the Metabolism, Particularly on the Thyroid Gland," Muenchener Medicische Wochenschrift, Vol. 105, pp. 182-186 (1963); A. Benagiano, "The Effect of Sodium Fluoride on Thyroid Enzymes and Basal Metabolism in the Rat," Annali Di Stomatologia, Vol. 14, pp. 601-619 (1965); Donald Hillman, et al., "Hypothyroidism and Anemia Related to Fluoride in Dairy Cattle," Journal of Dairy Science, Vol. 62, No.3, pp. .416-423 (1979); V. Stole and J. Podoba, "Effect of Fluoride on the Biogenesis of Thyroid Hormones," Nature, Vol. 188, No. 4753, pp. 855-856 (1960); Pierre Galleti and Gustave Joyet, "Effect of Fluorine on Thyroid Iodine Metabolism and Hyperthyroidism," Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism, Vol. 18, pp. 1102-1110 (1958)]