Žutika

Latinski naziv: Berberis vulgaris L.
Ljekarničko ime: Radix, Fructus Berberidis, Cortex Berberidis radicis
Drugi nazivi: žutika, šimširka, žuti šipak, trpka žutika, žutica.

Žutika naraste i do tri metra visoko, s povijenim granama, sivom korom i žutim drvetom iznutra. Zelenosivo lišće je sitno nazubljeno čvrsto, obrnuto jajolikog oblika i leži na kratkim peteljkama u čupercima iz kojih izrastu po jedan ili dva trna. Cvate od travnja do srpnja u malenim žutim cvjetićima koji su složeni u viseće grozdove. Plod je duguljasta oblika i svijetlocrvene boje.

Žutika je vrlo rasprostranjena po cijeloj Evropi. Žutika raste na sunčanim mjestima po kamenitim brežuljcima, među šikarama, uz puteve i rubove šuma u svim našim krajevima. Uzgaja se i kao živa ograda.

Ljekoviti dijelovi biljke
Ljeti se sabire lišće, kora s grana i korijena, a zrele bobe u jesen. Suši se na suncu ili na umjetnoj toplini, bobe moraju zadržati svoju prirodnu crvenu boju.

Ljekovito djelovanje
Glavni je sastojak izokinonski alkaloid, berberin koji sprečava razvoj mikroorganizama, djeluje tako da povećava sekreciju jetrenih stanica, potiče rad glatkih mišića žučovoda, djeluje i kao diuretik. Cijela biljka upotrebljava se kao lijek protiv slabe probave, žutice, bolesti jetre, bolesti prostate, infekcija mokraćnih puteva i pospješuje izlučivanje žuči.

Nije preporučeno koristiti se za vrijeme trudnoće.

Recepti
Korijenje i koru stavimo u hladnu vodu, prokuhamo 10 minuta te pustimo da odstoji poklopljeno 20 minuta, zatim se procijedi.

Koru, korijenje i podanke koji su tvrdi biljni dijelovi, pripremamo kao uvarke, dekokte budući je potrebno duže vrijeme da voda prodre u unutrašnjost i ekstrahira ljekovite sastojke.