Sakupljanje bilja

Prije početka sakupljanja, sakupljač treba biti upoznat sa vrstom bilja koje ne poznaje. Vrlo je važno znati da li je biljka koja se sakuplja otrovna ili neotrovna.

Sakupljač ne smije se voditi sličnošću nadzemnih izdanaka pojedinih vrsta i da bez provjere koristi podzemne dijelove, jer se tada najlakše dolazi do zamjene.
Sakupljač mora znati da kod jedne vrste jedni dijelovi biljke mogu biti otrovni, a drugi neotrovni.
Sakupljač mora znati da neke vrste bilja mogu u jednom podneblju biti sasvim neotrovne ili manje otrovne od istih vrsta koje rastu pod drugim podnebljem.
Sakupljač mora znati da se branje otrovnog bilja mora vršiti sa zaštitnim rukavicama, vlažnom krpom na licu, a za vrijeme branja se ne smije jesti niti pušiti. Poslije branja sakupljač se mora obavezno oprati. Ovih mjera se malo tko drži iako su one vrlo važne pri sakupljanju otrovnog bilja.
Sakupljač mora znati da vrijeme i način berbe imaju utjecaja na daljnju ljekovitost pripremljenog bilja.
Sakupljač mora znati da neke vrste bilja u jednom kraju naše zemlje stižu za sakupljanje recimo u mjesecu travnju, a u drugom kraju zemlje tek mjesec ili više dana kasnije.

Berba ljekovitog bilja se vrši isključivo po lijepom, suhom vremenu, i to jedan od prvih uvjeta da se pripremi kvalitetno bilje. Za branje bilja postoje biljni kalendari. Međutim, oni se ne mogu uspješno striktno primjenjivati jer sakupljanje ljekovitog bilja ovisi uglavnom od klimatskih uvjeta onog kraja u kome biljka raste, kao i od vremenskih prilika u doba sazrijevanja biljke, a zatim i od drugih manje važnih čimbenika. Zato sakupljanje ljekovitog bilja treba obaviti u najpogodnije vrijeme koje je za sakupljanje pojedinih vrsta propisano, a kalendari sakupljanja služe samo okvirno, s manjim ili većim odstupanjima.
Bilje se ne smije sakupljati u vreće, sabijali i gnječiti, jer se brzo upali i nakon sušenja izgubi boju, kvalitetu, svoju ljekovitost, a samim tim je i neupotrebljivo. Bilje se sakuplja rukom, sječe oštrim nožem ili škarama i pažljivo stavlja u košare.
Ne smije se sakupljati ono bilje koje je napadnuto različitih gljivičnim oboljenjima, insektima, bilje koje je odrvenilo, bez lišća, s plodovima ili slično, jer je takvo bilje izgubilo ljekovitost.

Cvijet (lat. flos) se sakuplja u vrijeme kada biljka počne cvijetati. Precvijetao ili oplođen cvijet nema ljekovito svojstvo, ni trgovačku vrijednost. Cvijet se sakuplja bez peteljke i to isključivo po lijepom i suhom vremenu. Neki cvijetovi se prema potrebi sakupljaju sa čašičnim listićima, a neki bez čašica. Ubran cvijet se stavlja isključivo u košare i ne smije se gnječiti niti sabijali, i tako se nosi na mjesto sušenja.

List se sakuplja uglavnom u doba cvijetanja, kada postigne svoj potpuni razvitak, a i kasnije sve dok ima svoju prirodnu boju. List ne smije hiti napadnut gljivičnim bolestima i insektima. Sakuplja se po lijepom, suhom vremenu u košarice bez sabijanja, i list se sakuplja bez peteljke, osim u slučajevima gdje treba sakupljati i s peteljkom.

Cijela biljka - nadzemni dio biljke se sakuplja uglavnom kada biljka počne cvijetati, jer tada biljka sadrži najviše ljekovitih sastojaka. Biljke koje su procvjetale, gdje se pojavio plod, ako su odrvenjene u donjem dijelu ili nemaju lista na stabljici, ako su zaražene gljivičnim bolestima ili insektima, ili su izgubile prirodnu boju, nemaju ljekovitosti i ne treba ih sakupljati jer nemaju nikakvu uporabnu vrijednost.

Plod - mesnati plodovi se sakupljaju zreli, a suhi plodovi prije potpunog sazrijevanja. Plodovi se mogu stavljati i u vreće, torbe (osim nekih), ali je ipak najbolje u košarice. Sakupljanje se vrši ručno ili pomoću nekih pomagala. Fermentirane plodove ne treba sakupljati jer nemaju vrijednosti.

Sjeme se sakuplja kada je potpuno zrelo jer je tada suho, najljekovitije i najlakše se čuva.

Kora se skida rano u proljeće, odnosno kada ima najviše sokova, a rijetko u jesen. Kora se guli s mladih stabala i dijelova grana, ali tako da se ne oguli sva kora sa jedne biljke, kako bi drvo korišteno za koru s proljeća ponovno oživjelo. Kora se skida u uzanim trakama. Stara, hrapava, ispucala i mrtva kora nema ljekovito djelovanje, pa se stoga i ne prikuplja.

Korijen, lukovica - najčešće se vade u jesen ili u proljeće. Korijen se mora očistiti uglavnom od žila i žilica (neki ne) oprati i, ako je većeg obujma, rasjeći radi lakšega sušenja. Neko korijenje se i guli. Staro korijenje, odrvenjeno, trulo, ono koje je fermentiralo i izgubilo prirodnu boju i miris, nije ljekovito, te nije za uporabu i ne treba ga sakupljati. Korijen se sakuplja u vreće i nosi na sušenje.

Pupoljci se sakupljaju rano s proljeća kada još nisu otvoreni. Prilikom sakupljanja otrovnog bilja ne smije se istovremeno brati otrovno i neotrovno bilje, niti se smije zajedno držati. U vreće ili košarice u koje smo sakupljali i prenosili otrovne biljke, ne smijemo prenositi i neotrovne. Sakupljeno otrovno bilje se mora vidljivo označiti kako ne bi došlo do zamjene prilikom daljnje obrade.