Ljekovito bilje

Priroda je dobra majka.

U fitoterapiji većina ljudi koristi najjednostavnije pripravke, a to su infuzi i dekokti, poznatiji pod nazivom čajevi, a predstavljaju ekstrakte ljekovitih tvari u vrućoj vodi. Upoznavanje s ljekovitim biljkama važan je faktor za održanje zdravlja. One mogu u kućanstvu poslužiti kao izvrstan pomoćni lijek ili kao dodatak jelu. Mnogi ljudi zahvaljuju svoju radnu sposobnost prirodnom načinu prehrane i ljekovitom bilju. Biljke možemo uzgajati u vrtu, brati po poljima, po livadama, brežuljcima, planinama ali ne smijemo ih brati ako rastu uz cestu jer su zagađene, kao ni u blizini obradivih površina, jer mogu biti poprskane kemijskim proizvodima. U interesu preventivnog sprečavanja bolesti, dobro je upoznati se s najopćenitijim ljekovitim biljkama.

Svaki odlazak u prirodu upravo je susret s biljem, među kojima ima i velik broj ljekovitoga. Najčešće se susrećemo s problemom kako ga raspoznati. Možemo se poslužiti literaturom ili se možemo priključiti starijim i iskusnijim skupljačima ljekovitoga bilja. Treba zatim otkriti dijelove biljke koji u sebi sadrže ljekovite tvari, razlikujemo ljekovitost cijele biljke, cvijeta, lista, korijena, korijena s rizomom ploda i sjemena. Osim toga, i drugi se dijelovi upotrebljavaju kao droge u ljekovite svrhe, na primjer šiške, pupoljci, žlijezde, dapače i razni sokovi.

Dosta ljekovitog bilja ima u većim količinama na prirodnim staništima, gdje možemo doći i sabirati ako se ne radi o nekim, velikim količinama. Za neke veće količine svakako je potrebno ishođenje dopuštenja od Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, s posebnim navodima o pojedinim vrstama i njihovim dijelovima, s količinama koje se namjeravaju skupljati i područjima na kojima će se to obavljati. Za male količine sabiranja bilja to nam nije potrebno.

Izvjesne biljke vrlo su slične, a druge imaju mnogo podvrsta; za lijek se, međutim, upotrebljava samo jedna od njih, i osobitu pažnju treba obratiti otrovnom bilju.

Od bilja se pripremaju razni narodni lijekovi. U biljnim drogerijama ima gotovih prašaka, tinktura, ekstrakta (macerati, digesti, perkolacije), pilula, globula, supozitorija i dr.

Najjednostavniji su oni biljni lijekovi koje možemo sami pripremiti: infuz ili čaj (oparak), dekokt, vodene iscrpine, alkoholature, ljekovita ulja i rakije, medicinska ili ljekovita vina, sirupi, tinkture, disperti, dijalizati, ljekovite masti i razne vrste melema.

- Infuz ili čaj najčešći je način pripremanja biljnih lijekova. Najčešće je dobiven prelijevanjem biljke ključalom vodom.
- Dekokt je ekstrakt dobiven kuhanjem biljke u vodi. Za dekokt i infuz preporučljivo je upotrijebiti destiliranu vodu ili je vodu dobro desetak minuta prokuhati u otvorenoj posudi.
- Vodene iscrpine dobivaju se na taj način da se biljke koje sadrže sluzave tvari stave u prikladnu bocu i u njoj zaliju vodom. Alkoholatura se dobiva od suhog bilja koje se moči u alkoholu.
- Ljekovita ulja pripremit ćemo ako u staklenu bocu stavimo osušenu travu, nalijemo ulje i začepimo. Ako želimo ljekovitu rakiju, umjesto ulja nalijemo rakiju. Bocu treba držati određeno vrijeme na toplom mjestu, a sadržinu dnevno više puta promućkati kako bi došlo do bolje ekstrakcije.
- Medicinska ili ljekovita vina tekući su preparati dobiveni miješanjem lijekova s vinom, rastvaranjem čvrstih lijekova u vinu ili ekstrakcijom ljekovitih sastojaka maceracijom (močenjem) ljekovitog bilja u vinu.
- Sirup je u procijeđenom čaju ukuhan šećer. Kuha se i čuva u bočicama ili teglama.
- Tinkture su tekući, obojeni oblici lijekova, dobiveni ekstrakcijom biljke alkoholom razne jačine ili mješavinom alkohola i etera.
- Disperti su posebni oblici lijekova u prašku.
- Dijalizati su tekući ekstrakti svježeg, tek ubranog bilja.
- Ljekovite masti najčešće se izrađuju digestijom (varenjem) bilja u masnom ulju, svinjskoj masti, vosku, lanolinu i drugim podlogama.
- Kataplazma ili melem može se spraviti na razne načine. Najčešće se sitno samljevena biljka u obliku brašna pospe potrebnom količinom ključale vode da se dobije kaša željene gustoće, ili se kuha s malo vode.

Literatura korisna za stjecanje znanja o ljekovitom bilju:
- Domac R.: Flora Hrvatske, školska knjiga, Zagreb, 1994.
- Kušan F.: Ljekovito bilje i drugo korisno bilje, Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb, 1956.
- Grlić Lj.: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
- Ašić S.: Priručnik za skupljanje ljekovitog bilja, COP, Zagreb, 1991.
- Gelnečir J. i J.: Atlas ljekovitog bilja, Prosvjeta, Zagreb, 1991.

Poznavanje djelovanja na zdravlje i uporabe ljekovitog bilja neprestano se razvija i klinički ispituje. Molimo korisnike stranica da po procjeni fitoterapeuta ili uz pomoć liječnika odabere odgovarajuću ljekovitu biljku, trajanje i način liječenja te preporuke za doziranje. Pogrešna primjena ili zlouporaba mogu izazvati i trajne posljedice. Pogrešna i nestručna uporaba ljekovitog bilja odgađa djelotvorno liječenje.