Krumpir

Poznat je pod nazivima: krtola, krumpir, krumpjer, podzemnica i sl. ((Solanum tuberosum). Krumpir je jednogodišnja zeljasta biljka, koja svojim ukusnim gomoljima obogaćuje našu prehranu i danas je jedna od najraširenijih namirnica na svijetu. Pretpostavlja se da je u planinskim krajevima Južne Amerike bio poznat još prije naše ere. Koliku je važnost imao u prehrani indijanskih plemena i njihovoj mitologiji, uočilo se nakon pronalaska keramičkih predmeta s oslikanim motivima u vezi s krumpirom, na obalama Perua krajem II. stoljeća.

U Europu je krumpir prenesen iz Perua i Čilea u XVI. stoljeću, različitim neovisnim putevima. Najprije je prenesen u španjolsku, gdje se 1573. godine počeo uzgajati, a potom i u Engleskoj.

Nakon toga proširio se po čitavoj Europi i, što je zanimljivo, i po Sjevernoj Americi. Dugo vremena krumpir je bio cijenjen kao rijetka i skupocjena ukrasna biljka. Tek krajem XVII. i početkom XVIII. stoljeća krumpir je postao važna prehrambena kultura.Krumpir se danas najviše uzgaja u Europi, čak oko 80% ukupne proizvodnje. Ima mnogo sorti krumpira, preko 1500. Razlikuju se po boji, obliku, sastavu gomolja, vremenu sazrijevanja. Koristi se u ljudskoj prehrani, zatim u kemijskoj i farmaceutskoj industriji i kao visokovrijedna stočna hrana.

U našoj prehrani zastupljen je čitave godine. On je najhranjivija namirnica. Zahvaljujući njegovoj biološkoj vrijednosti, čovjek bi se mogao održati na životu kada ne bi imao drugih namirnica na raspolaganju.

Energetska vrijednost 100 grama kuhanog krumpira iznosi u prosjeku 85 kcal (357 kJ). U svom sastavu sadrži oko 2% visokovrijednih bjelančevina, 0,1% masti i oko 19% ugljikohidrata, najviše škroba, zatim važne vitamine, najviše vitamina C te vitamine B1 i B2. Vitamin C velikim se dijelom razara prilikom termičke obrade, dok se u krumpiru gubi tek ako se on kuha oguljen i narezan. Kad ga kuhamo u kori, sačuva se trećina vitamina C, a pečen u kori gubi ga neznatno.

Bogat je neophodnim mineralnim tvarima: kalcijem, fosforom, željezom, bakrom, cinkom i molibdenom.

U krumpiru nisu svi sastojci jednakomjerno raspoređeni. Najviše bjelančevina i vitamina C nalazi se odmah pod korom te je stoga potrebno krumpir tanko oguliti, ali je najbolje kuhati ga u kori, pa tek onda oguliti, ili ga peći u kori.

Potrebno je znati da se ne jede proklijao i zeleno obojen krumpir jer sadrži velike doze solanina koji je otrovan. Kad krumpir počne klijati, treba osim klica izrezati i okolno tkivo jer se u njemu nalazi otrovni solanin.

Prilikom kupovine treba odabrati čvrst krumpir, bez izdanaka i zelenih ili crnih točkica. Potrebno ga je pohraniti u taman i hladan prostor, u dobro ozračenu posudu ili papirnatu vreću.

U narodnoj medicini krumpir se upotrebljava i kao pomoćno ljekovito sredstvo kod reumatizma, upale mišića, glavobolje, visoke temperature, opekotina, ozeblina, u obliku kaše od oguljenog, prijesnog krumpira. Kod upale sluznice želuca upotrebljava se sok od krumpira. Međutim, treba voditi računa o tome da krumpir nije prskan zaštitnim sredstvima i da nema klica.

Kaša od krumpira priprema se ovako: krumpir se oguli, sitno izriba, može se dodati malo mlijeka, i stavi na bolno mjesto.

Sok od krumpira dobije se tako da se krumpir oguli, nariba i iscijedi sok. Kako je neobičnog ukusa, može mu se dodati sok od mrkve ili ga razrijediti vodom. Taj sok bogat je bazičnim tvarima te veže na sebe mokraćnu kiselinu i tako pomaže kod gihta, reume i artritisa.

Krumpir treba oguliti i skuhati na meko. Voda se izlije, a krumpir zgnječi u kašu i promiješa s vrhnjem ili kiselim mlijekom. Maslac i brašno čine kašu teško probavljivom, stoga te namirnice treba izbjegavati. Kod zapaljenja želuca i crijeva i kod velike mršavosti, ova krumpirova kaša je ljekovita i zdrava namirnica.

Izvor: ^ zzjzpgz.hr -Prim.doc.dr.sc.Elika Mesaroš-Kanjski, dr. med.

Nariban, sirov, upotrebljava se i za rane, otekline, čireve, nagnječenja, upale mišića i kosti, kod reume i upale zglobova. Prijesni krumpirov sok odlično je sredstvo protiv upale želučane sluznice i čira želuca. Naribamo jedan do dva krumpira, istisnemo sok, razrijedimo ga toplom vodom i natašte popijemo. Veže i mokraćnu kiselinu.