Bulimija

Opće zdravstveno stanje osobe oboljele od bulimije ovisi o tome koliko se često prejeda i čisti. Takva osoba može povraćati povremeno, jednom mjesečno ili više puta na dan. Tjelesne posljedice uključuju oticanje želudca ili gušterače, upalu jednjaka, povećane žlijezde slinovnice te kvarenje zubi i bolest desni uslijed povraćanja želučanih kiselina. Čestim povraćanjem također se troše voda i kalij u tjelesnim tkivima što izaziva poremećeni ritam srca, grčenje mišića, pa čak i oduzetost. U težim slučajevima, neki od ovih tjelesnih problema mogu dovesti do smrti.

Liječnik bi morao postaviti dijagnozu bulimije, ako postoje najmanje dvije bulimične epizode tjedno u trajanju od tri mjeseca. Psihoterapija -često kombinirana s antidepresivima -prvotni je način liječenja, zajedno sa savjetovanjem o prehrani. Psihološko liječenje bulimije može uključivati pojedinačnu, obiteljsku ili skupnu psihoterapiju. Isto tako, često se propisuju bihevioristička ili kognitivna terapija. Bihevioristička terapija usredotočuje se na mijenjanje prehrambenih navika; terapije se obično posvećuju analiziranju ponašanja i smišljanju načina da se to promijeni. Osobe oboljele od bulimije imaju i neki dodatni psihički problem. Najčešće je to depresija. Važno je shvatiti zašto osoba odjednom razvija potrebu za prekomjernom količinom hrane.