Dinja

Dinja (cucumis melo) je jednogodišnja biljka, pripada porodici Cucurbitacae, kao i lubenice, tikve i krastavci. Narodni su joj nazivi: pipun, pepun, melon i milun. Podrijetlom je iz Azije i Afrike. Plod dinje je žutonarančaste boje, mesnata je, vrlo sočna, slatkog okusa i karakteristične arome. Dinje su izrazito hranjiva i niskokalorična namirnica kojoj se pripisuju antikancerogena svojstva zbog visokog sadržaja antioksidansa.

Plod dinje sadrži 95% vode, 1% bjelančevina, 5,5% šećera, biljna vlakna 1 gram, limunsku kiselinu, eterična ulja. Od vitamina sadrži jako puno karotena 2000 mg, vitamina B-grupe i vitamin C, a od minerala bogata je kalijem 320 mg te fosforom, magnezijem, kalcijem, željezom, cinkom i bakrom, dinju treba konzumirati u velikim količinama. Ljekovito djelovanje dinje: osvježava i psihički umiruje, povoljno djeluje na stolicu i mokrenje, pomaže kod upaljene sluznice probavnih organa, savjetuje se kod žučnih bolesti, kod uboda i opeklina ublažuje bol i stavlja se izvana kao oblog (sok ili izribani mesnati dio ploda).

Dinja olakšava rehidraciju organizma i izlučivanje štetnih tvari iz organizma. Vitaminsko mineralni sastav sličan je kao kod lubenice s tim da dinja ima znatno više kalija, kalcija, magnezija i fosfora, dok lubenica ima više cinka. Dinja je u odnosu na lubenicu bogatija vitaminom C i betakarotenom.

Osim ploda, koji je dobar i za uklanjanje viška vode iz organizma, jedu se i suhe koštice dinje, pomaže kod upale žučnih i mokraćnih puteva, probavnih smetnji te kod uboda i opekotina.

Vrlo je hranljivo i ukusno osvježavajuće voće koje se koristi u svježem stanju, za voćne salate, kompote, pekmeze, sokove te kao dodatak uz mesnu hranu.

Previous page: D - K Next page: L - R