Morski luk
Latinski naziv: Urginea maritima, Urginea scilla, Scilla maritima L.
Drugi nazivi: divlja kapula, primorska čebula, morska kapula, luk primorski, pješčana kapula
Morski je luk trajnica s vrlo krupnim, čak do više kilograma teškim lukovicama, velikim od 15 do 20 cm, a promjera od 10 do 15 cm. Luk nije cijeli u zemlji. Iz lukovice izraste cvjetna stabljika visoka do 1,5 m, koju u gornjoj trećini krasi mnogo bijelih cvjetova. Oni su nalik na ljiljan. Kasnije izrastu i listovi, dugi od 30 do 50 cm, izduženi, cijelih rubova i dugih usporednih rebara. Morski je luk sredozemna biljka iz por. ljiljana (Liliaceae), raširena od Cipra do Portugala. Postoje dvije vrste morskoga luka: bijeli ili žućkastobijeli i crvenkasti. Obje su jednako ljekovite. Morski luk raste na pješčanom tlu morske obale, ali i u unutrašnjosti. U nas je vrlo rijetka i ugrožena biljka. Kao biljka toploga Sredozemlja vrlo je osjetljiv na jesenski i proljetni mraz. Sluzava biljka, ima miris po luku a okus oštar, gorak i ljut.
Sadrži heterozid glikoscilarozid A, triozid, dva biozida, sedam monozida, scilarozid, koji je kardiotonik ali i opasan otrov za glodavce. Ima još sluzi, ugljikohidrata sinistrina, otrovnog glikozida scilitoksina, scilarena Ai B, holina, limunove kiseline i kalcijeva oksalata.
Biljka dok vegetira je vrlo otrovna te se sakuplja osušena. Lukovice iskopavamo ujesen, odrežemo lisnatu i cvatnu stabljiku, odstranimo vanjske listove, potom i suhe lupine s lukovice, pa i one u sredini, bijele, sluzave i manje ljekovite. Upotrebljavamo samo srednje ljuske. One su debele, široke, sočne, vrlo gorke, ljute i loša okusa. Razrežemo ih na tanke trakove i sušimo brzo u sušionici na 40°C. Nije ih dobro sušiti na suncu jer zbog dužega sušenja oslabe. Treba ih čuvati na veoma suhu mjestu, u čvrsto zatvorenim posudama, potpuno sigurnima od vlage, inače se listovi slijepe, raspadnu i postanu neupotrebljivi.
Morski je luk djelotvoran lijek protiv hemoroida. Zgnječene listove umotane u gazu uguramo u crijevo navečer prije spavanja. Treba ih umotati u gazu da zbog sluzavosti ne iskliznu iz čmara. Tijekom godine to radimo sa svježim listovima luka. Luk je lijek za rane. Nekoć su ga domaćice uzgajale u loncima za cvijeće kako bi im bio uvijek pri ruci za ozljede, posjekotine, gnojne rane i one koje teško zacjeljuju, potkožne čireve i slično. Od morskoga su luka pravili razne masti protiv furunkula i zanoktica. Liječi od ciroze jetre i od vodene bolesti. Potiče mokrenje i smanjuje postotak uree u krvi. Taj je luk osobito djelotvoran lijek za srce jer brzo pomaže. Na srce djeluje brzo. Po kumulaciji je između digitalisa i strophantusa. Služi kao dopuna digitalisu. Taj se lijek smije upotrebljavati samo pod nadzorom liječnika ! U većoj količini uzrokuje mučninu i povraćanje, a na koži crvenilo i mjehure.
Priprema tinkture. Za navedena oboljenja pripremiti usitnjenu lukovicu 200 g, močiti je u 1 litri alkohola 30 dana. Nakon toga vremena procijediti i uzimat 3 puta dnevno po 25 kapi tinkture u čaju ili vodi.
Priprema praška. Usitnjenu suhu lukovicu uzimati u čaju - 0,5 g (vrh noža) dnevno.
Napomena! Otrovna biljka, zbog scilaina, scilipikrina, scilina i scilarena. Biljka je otrovna u svim svojim dijelovima. Smijemo ga upotrebljavati samo pod liječničkim nadzorom i preporuci fitoterapeuta. Djeci se ne smije davati. Čuvati ih treba na suhom i hladnom mjestu da ne počnu klijati.